Ivan Violić, za neupućene, Davor Butković:

"Zdravko Mamić i Zoran Mamić osuđeni su, ukupno, na jedanaest godina i pet mjeseci zatvora. Zdravko na šest i pol godina, a Zoran na četiri godine i jedanaest mjeseci.

Da sud nije bio tolerantan prema mlađem Mamiću, Zoran Mamić danas ne bi bio sportski direktor i trener Dinama nego bi boravio u nekoj zemlji, koja osuđenike ne izručuje Hrvatskoj: možda u Bosni i Hercegovini, ili, pak u Saudijskoj Arabiji, gdje bi, svakako, obavljao manje zahtjevan posao od sadašnjeg.
Stigma kluba iz Maksimira

Utoliko Dinamo, prema sudskim odlukama, a ne prema našem mišljenju, zaista nosi stigmu kriminalne organizacije (ta se stigma može povećati još jednim sudskim procesom, budući da je nedavno potvrđena nova optužnica protiv Zdravka Mamića).

Dinamo se, bar donekle, može riješiti stigme zločinačke organizacije, jedino ako Mamići fizički nisu u Dinamu. Prije dvije godine, kad Mamići fizički nisu bili u Dinamu, Nenad Bjelica počeo je postizati najbolje rezultate u novijoj povijesti kluba. Gospodin Bjelica afirmirao je niz poluanonimnih igrača, te vratio desetke tisuća ljudi na tribine.
Postepidemijska katastrofa

Bez Mamića, Dinamo je izgledao kao ozbiljan nogometni klub, s respektabilnim međunarodnim rezultatima i s fantiziranom publikom.

Da je braći Mamić uistinu stalo do Dinama, Zoran Mamić nikad se ne bi vratio u klub. No, braći Mamić stalo je, prije svega, do novca koji Dinamo donosi. Pa je, usred najvećih klupskih uspjeha u zadnjih četrdesetak godina, Zdravko Mamić odlučio poslati Zorana Mamića natrag u Dinamo, kako bi obitelj kontrolirala novac.

I sve je polako počelo odlaziti k vragu, da bi kulminiralo otkazom Nenadu Bjelici, katastrofalnim rezultatima u postepidemijskom izdanju hrvatske lige i odlukom da Zoran Mamić postane trener.

Kekova odbijenica

Braća Mamić uspjeli su još jednom upropastiti klub: najesen nitko neće dolaziti na Dinamove utakmice, osim prijatelja igrača, članova uprave i prijatelja same obitelji Mamić.

To je Dinamova današnja realnost. Kao što je Dinamova realnost da Mamići, poslije otkaza Bjelici, nisu uspjeli nagovoriti ni jednog ozbiljnog trenera da preuzme Dinamo.

Sportski mediji tvrde da su Matjažu Keku, Slovencu koji jako voli Hrvatsku i koji je Rijeku doveo do naslova prvaka, Mamići nudili 800 tisuća eura po sezoni, što je u današnjim ekonomskim okolnostima prilično velik novac. Kek je, naravno, odbio.

Bjelica kao primjer

Matjaž Kek uvijek se doimao kao dovoljno razborit čovjek, da se ne kompromitira suradnjom s kriminalnom organizacijom; isto vjerojatno vrijedi i za druge respektabilne trenere, koji su se zadnjih tjedana spominjali kao moguća rješenja za Dinamo.

Jer, uistinu, s obzirom na težinu sudskih presuda, na težinu nove optužnice, i na ono što su Mamići napravili Bjelici, niti jedan razuman trener, koji nije financijski potpuno očajan, ne želi imati ništa s Dinamom.; prilično smo uvjereni da ni Bjelica ne bi preuzeo Dinamo, da su Mamići u ono vrijeme bili u Zagrebu.
Četiri razloga za Mamićevo pojavljivanje

Što je, dakle, rezultat još jednog pojavljivanja braće Mamić u Dinamu, klubu koji je njihovo neformalno vlasništvo? Prvo, loši rezultati. Drugo, nemogućnost pronalaska trenera. Mamići su odveli Dinamo u samoizolaciju. Treće, ponovno ratjerivanje navijača.

Četvrto, dodatno rušenje ugleda kluba, čiji je imidž ionako već desetljećima drastično uništavan, zahvaljujući prvo, predsjedniku Tuđmanu, koji je od Dinama stvorio državni, privilegirani klub, a zatim braći Mamić, koji su od Dinama napravili privatnu ilegalnu tvornicu novca (i usput proizveli niz vrhunskih nogometaša; to im se mora priznati).
Normalan nogometni klub

Dok god Mamići ne izađu iz Dinama, Dinamo neće postati normalan nogometni klub, neće vratiti navijače i neće izgubiti stigmu zločinačke organizacije.

Problem je jedino u tome što ne vidimo kako bi Mamići mogli izaći iz Dinama, neovisno od sudskih presuda. Slučaj braće Mamić i NK Dinama zapravo je dubinski, strukturalni primjer nemogućnosti borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj, čak i kad pravosuđe pokaže stanovitu odlučnost da se bori protiv korupcije i kriminala."

Blažičko i Olivari, strašno nešto...

Nisu ovo prvi generički dresovi. Ne kužim čemu se toliko ekipe zgraža.

Zajeca zaboravih.

Boban, četvorka - Bišćan, Marić, Šimić, Šokota... možda Ladić

Meni su prva i druga garnitura ok, a treća dosta dobra. Bilo bi još bolje bez zvjezdica.
Možda promijenim mišljenje kada ih vidim uživo.

Isprike, opet mi je jezik brži od pameti. Miješam se u nešto kaj ne pratim i nisam upućen.

Ne kužim kak je normalno da se prvenstvo poništava i kak je normalno da se u europska natjecanja ide po koeficijentu, ali zapravo, ni ne želim znati.

Je*emo sami sebe i nitko nas ne mrzi koliko mrzimo sami sebe. Nema veceg mazohizma od biti navijac Dinama i to dokazujemo iz dana i dan. — Infinity

Istina, samo kaj postoje dobri razlozi za to.

Nisu normalni, stvarno nisu normalni.

Razumio bih da ide Dinamo dalje jer je prvi makar Hajduku fali jedna tekma, ali ovako...

Vi koji pratite pozornije Championship, kaj je sa Šunjićem i Birminghamom?

Kako god, Tuđmanova era je trajala devet godina, Mamićeva je već sad dvostruko duža.

S jedne strane, bolje je nego prije 5 godina jer su ipak nepravomoćno osuđeni, a druge strane, uz pauzu od godinu odnosno dvije, sve ide po starom.
Sjeban je osjećaj kad prođe preko deset godina, a imaš osjećaj da je sve uzalud.

Ono kaj je najgore je kaj ne pokazuju znakove sustajanja jer se osjećaju sigurno u nekom daljnjem periodu.

Može izvor?

Osijek - Lokomotiva možda ipak pred gledateljima.

Ak će moći oni, ne vidim razloga da i mi ne bi mogli.

Gledatelji ne mogu na stadion, Uefa tekme bez gledatelja ove godine, neće bit godišnjih. — NORTE

Hnl sezona počinje dva tjedna nakon finala kupa koje se igra bez gledatelja, kako onda može bit godišnjih? — NORTE

Otkud ti ovo?
Koliko znam, nema još nikakve potvrde, jedino se zna da su europske kvalifikacije bez gledatelja.

Prošli izbori pa možemo po starom. Glavno pitanje je kak će biti s idućom sezonom.