Trener - Mario Kovačević Ovako nesto sam i ocekivao od Kovacevica pa ni nisam previse razocaran samim trenerom iako rezultatom, naravno, jesam, jer sam se nadao da mozda mozemo samom klasom gaziti.
Kad se Kovacevica opisivalo su koristeni epiteti koji bi bili prikladni da biramo ravnatelja katolickog sirotista u Ugandi, a ne trenera nogometnog kluba u kojem se ocekuje apsolutna dominacija "Divan covjek", "Ovo mu je nagrada", "Skroman", "Simpatican". Odlicno, ali mene uz to zanima da li moze uspjesno hendlati i svoje igrace i novinare i suce i protivnicke trenere u klubu u kojem si pod neusporedivo jacim pritiskom/svjetlima nego u svim dosadasnjim klubovima skupa. Kad ga kamera prikaze, ja pred ekranom osjetim laganu nervozu kad ga vidim kako se uznevjeren drzi za lice.
Covjek ima hrpu rupa/crvenih zastava/kakogod za trenera Dinama:
- Sa 50 godina su mu vrhunac Belupo i Varazdin u kojima je fenomenalno ako si 4., ali valjda i nema neke velike razlike izmedu 5-8 mjesta. Nema pritiska.
- Nula vodenih derbija te nula europskih utakmica.
- Ne zna strane jezike u svlacionici sa hrpom stranaca. Svi koji rade sa strancima znaju kolika je razlika izmedu normalne komunikacije i petljanja sa prevoditeljima ili cime vec.
- Svaki put kad stane pred kamere izgleda kao da se usrao pa petlja i muca. Nije toliko kljucno, neki bi rekli i da je skroz nebitno, ali po meni ima utjecaja.
I onda je prakticki teorija bila da je on zapravo toliki takticki genijalac i avangarda i toliko dobar u uspostavi direktne i napadacke igre pa onda kad to jos uparis s njegovom dobrotom sve gore navedeno postaje nebitno. How yes no. Oprostite, ali tesko je povjerovati da kombinacija Guardiole, majke Tereze i djeda Bozicnjaka sa 50 vodi Slaven.
Dovedes igrace Barcelone, Bayerna, Milana, jos par Bundesligasa, Laligasa i trenera kojem je vrhunac Belupo da sve to poslozi.