Pere me neka jebena nervoza, kao da je ova tekma pitanje mog života ili smrti.
Jel to normalno? Siguran sam da nije.
Želim li to promijeniti? Ne.
AJMO PLAVI!!!

Jedna pametna ženska je rekla; After all, tommorow is another day.

Hvala na svemu, ali vrijeme je za rastanak.

Ajde reci nam kako se vodi veliki klub, gosn Santiago Bernabeu.

Ok, ajd sad iskoristi wc papir.

Ja ću komentirati kad završe svoje tirade ovi friški nickovi.

U najgorem slučaju da si klinci pimpaju bilježnice za školu ili omote za udžbenike.

Vjerojatno glupo pitanje, ali nije me briga.
Hoće li i klub raditi naljepnice?

A jesu li kvalitetni ti stadioni?
Izgradili su ih dosta po Africi.

Zašto bi ih itko normalan shvaćao ozbiljno.
Nek laju na mjesec.

Sat bi bio brutalniji da je samo malo d, a ne grb.

A Mara mu odgovara; natače mi gemište i frlji mjuzu.

Mogao bi Mara odraditi i neki AMA na Zoni.

Zapravo, koliko god nam teško bilo, ipak smo mi navijači zagrebačkog Dinama.
Koliko je bilo sramotnih poraza, šokantnih ispadanja, orgijanja politike i kriminala, opet smo prebrodili to na bilo koji način i iščekivali sljedeću tekmu i nadali se najboljem.
Sve će to proći, rane će zacijeliti, a siguran sam da će im sljedeće sezone Dinamo jebat mater. S kamatama.

Večeras alkohol nije dovoljan, ima ko kakve opijate?