Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Prijelazni rok, ljeto sezone 26/27:
- umjesto navodnog odlučnog pristupa dovođenju novog golmana, čeka se stoljeće i pol da se uopće uspostave nekakvi kontakti sa Fenerbahceom, onda se s njima navlači tjednima, pa priča propada, pa uskrsne kroz mogućnost posudbe iz Barcelone koja je voljna zaključiti dogovor, pa se mi sjetimo da bi dvogodišnju posudbu, istovremeno smo šokirani činjenicom da za nekog golmana boljeg od onog što imamo moramo platiti neki novac (podsjeća na izvjesnog N.K. iz izvjesne južne regije koji se iznenadio da mora dati novac za Miereza, možda?); na kraju će završiti na "haha...pa znate...možda ipak može Nevistić...ionako za Europu to nije posloženo" (kako i reče Leko u podcastu)
- igra se sustav 4-3-3 koji ovisi o kvalitetnim krilima (uzmite samo za primjer Viking i Austbøa i Tripića koji su bili ključni za njihov prolazak dalje), ali zato koga boli briga za krila, nije ni važna kvaliteta, bitno je samo da brojčano imamo igrače da možemo tvrditi da je pozicija poduplana. Lisica i Hoxha danas zajedno nisu demonstrirali ni najosnovniju nogometnu inteligenciju, primjera ima koliko hoćeš, od toga da Lisici u prvom poluvremenu kraj svih mogućih opcija lopta pobjegne van do toga da Hoxha ne zna ništa doli sa ruba 16 nabiti loptu pa eto, što bude bude. No riješit će nam Rodriguez problem, kad napokon ne bude ozlijeđen, i kad skupi tih još 7 minuta da kompletira jedno cijelo poluvrijeme igrajući za A ekipu nekog kluba.
- troše se pare na gore spomenutog za kojeg se grčimo godinu i pol, daju se odšteta i bonusi za Stojakovića, zašto ne, baš nam treba peti napadač u hijerarhiji (što će ovaj i biti kad dođe Brumado), ali istovremeno, kao, novca nema?
- od igrača koje se dovodi (zanemarimo na tren da je većina dovedena za Dinamo B) natrpavamo vezne kao da sutra ne postoji, a krucijalne pozicije se ne popunjavaju
Da ovo potpisuje itko tko nije Boban i ne uživa kult spasitelja, odavno bi razapet bio. Ovo je objektivno jedan od najgorih prijelaznih rokova Dinama u zadnjih 20 godina, i neodoljivo podsjeća na eskapade Marka Marića.
Nije više ni do Kovačevića (kojega sam inače velik kritičar), i mnogo lošiji treneri nisu uspjeli u 16 europskih utakmica upisati samo jedan clean sheet. Ne može Kovačević dodati loptu umjesto svojih igrača.
Netko će reći, pa okej, mogao je staviti Galešića umjesto Valinčića, mogao je ranije mijenjati, naprosto nema karizme ili znanja za Europu. Mogu se složiti i s time. No opet se vraćamo na isto - tko ga je tamo postavio, i zašto? Kako je moguće da predsjednik kluba s karizmom, znanjem i vezama koje mu omogućavaju da za šefa škole postavi čovjeka iz La Masije, da u kadar dovede jednog Bennacera, jednog Villara, McKennu, Zajca i druge ozbiljne internacionalce, ne može bolje od trenera kojemu je najveći uspjeh *skoro* izboreno drugo pretkolo KL sa Slaven Belupom? Kako je moguće da je nakon xy nezadovoljstava i spuštanja u svlačionicu isti i dalje trener?
Ako je Kovačević problem, ne znam kako itko može opravdati bilo njegovo imenovanje bilo njegov ostanak na poziciji.
Istina je da Dinamo u 15 od 16 utakmica u Europi pod Kovačevićem i od dolaska Bobana prima gol. Istina je da svaka ozbiljnija ekipa koja prijeđe centar zabija gol kad ga prijeđe. Istina je da "sportska kocka" nakon tjedana i tjedana prestaje biti kocka već postaje dokaz bilo nesposobnosti bilo inertnosti od strane uprave. I nije tragedija što se igra Europa liga, a ne Liga prvaka. Tragedija je kako je do toga došlo.
A mi, eto, vjerujmo struci, znaju najbolje. Ima Boban već spremnu zamjenu za sve, kako nas neki uvjeravaju. I za izgubljenu Ligu prvaka protiv lošije momčadi ima zamjenu.
Ja još čekam ludilo nakon Thuna.