Dinamo Zagreb 2024./2025. - o svemu pomalo Pozdrav svima! Nakon dugog razmišljanja, odlučio sam na kraju godine napisati malo duži komentar. Osvrnut ću se na trenutno stanje u klubu i oko njega, uz dozu kritike, ali i pohvale. Ako itko ima što dodati ili se ne slaže, slobodno mi može odgovoriti – prihvaćam svaku konstruktivnu primjedbu.
Napokon, na kraju 2024. godine, imamo “čisti” Dinamo, oslobođen “Glave” i svih njegovih satelita i uhljeba. Ovo je trenutak koji smo čekali desetljećima, a protekla godina zaista će ostati zapisana kao jedna od povijesnih – možda čak u rangu s povratkom imena Dinamo. Uz to, osvojena je dupla kruna, tuga s juga vraćena je na “tvorničke postavke”, a rivalima s Kvarnera oduzeto je sve što im je bilo ponuđeno. Napokon se nešto događa, i mogli bismo zaista za nekoliko godina imati novi Maksimir – san koji traje od davnina i koji je, nakon ostvarenog proljeća u Europi, jedan od sljedećih velikih snova.
Nova uprava ustrojava klub prema vlastitim vizijama, bez vanjskih utjecaja i nametanja kadrova po partijskim ključevima. Atmosfera u i oko kluba nikada nije bila bolja u posljednjih dvadesetak godina, a klub i navijači ponovno dišu kao jedno. Nakon dugo vremena navijači se vraćaju na stadion, broj članova nikad nije bio veći, što pokazuje da Zagreb nije zaboravio Dinamo, da Hrvatska nije zaboravila Dinamo, da Herceg Bosna i dijaspora nisu zaboravili Dinamo. Dinamo je velik, Dinamo je ponos, emocija, gospodština. Dinamo je građanstvo, ali i onaj dječak u Bosni kojem je djed prenio da postoji taj Dinamo iz Zagreba, koji predstavlja nešto drugačije od svih.
Ipak, nije sve idealno. Nakon početnog optimizma, na površinu su isplivale i određene slabosti – kao što zaljubljeni par, nakon što počne živjeti zajedno, uvidi i one manje privlačne strane odnosa.
S obzirom na to da smatram da je preispitivanje odluka u klubu upravo sloboda za koju smo se borili, postoji nekoliko pitanja na koja treba dobiti odgovore. Za početak, gdje je zapelo sa Zvonimirom Bobanom? Navodno je riječ o osobi koja ne trpi zakulisne igre i nepravdu, pa što se dogodilo s njegovim angažmanom? Isto tako, voljeli bismo znati što je s konačnom reorganizacijom kluba – možda još ima vremena za to. Tko smo mi da se previše petljamo, ali odgovori su potrebni.
Što je s najavljenom filijalom, koja je trebala biti jedan od glavnih ciljeva? Koji je plan za omladinski pogon? Prema kojim je kriterijima sadašnji v.d. sportskog direktora dobio svoju funkciju, s obzirom na to da je bio dio prošle vlasti? Koji je plan sa skautskom službom, pogotovo ako u kadar dovodimo bivše igrače i službenike kluba koji nemaju nikakve reference za obavljanje tog posla? Pa upravo je to sve protiv čega se skupina DP borila. Koji su stvarni ciljevi sportskog sektora? Zašto nema jasne vizije vođenja kluba i sportskog sektora, što se očituje kroz lutanje s trenerima i igračima?
Zašto se u klubu zabija glava u pijesak kada je jasno da neke stvari ipak ne funkcioniraju onako kako bi trebale? Zašto neke informacije ipak cure iz kluba? Rekao bih da jedino odjeljenje u klubu koje zaslužuje ocjenu odličan jest marketing, koji je zaista podignut na višu razinu.
S igračkog aspekta, postoje nelogičnosti. Primjer je puštanje Brodića bez dovođenja napadača, a onda na kraju prijelaznog roka dolazak igrača koji nije napadač (Mbuku). Zatim, tu je i pitanje Oliverasa, koji praktički nije dobio priliku osim u revijalnoj utakmici s Trnjem. Odugovlačenje s pojačanjima u ljetnom prijelaznom roku također je problem – na kraju su gotovo svi promašaji, osim Torrentea (i eventualno Pjace). Angažiranje trećeg golmana, koji nije bio ni prvi golman u drugoj francuskoj ligi, zahtijeva objašnjenje kriterija odabira.
Na kraju ostaje pitanje odgovornosti – tko je za što odgovoran? Vidimo da ni sportski direktor nije donosio sve odluke samostalno.
Koliko god ova sezona bila izazovna, ne treba odmah bacati drvlje i kamenje na upravu jer to je upravo ono što ona "tamna strana" želi – dokazati da su oni bili bolji, jači, sposobniji. Jesmo li zaboravili ligu za bedaka? Jesmo li zaboravili sramoćenja i blaćenja po Europi? Ni oni nisu briljirali na početku. Zato treba dati upravi priliku, vrijeme i strpljenje.
Istina je, svi želimo rezultate odmah, ali, nažalost, pita se i druge. Sudit ćemo upravi u svibnju, kad ćemo povući crtu i zbrojiti mrtve i preživjele. Bit će tada i više "generala poslije bitke". Ali ta bitka još nije izgubljena, bitka je još važnija od one prošle godine. I s hendikepom smo prvi favoriti jer – mi smo Dinamo.
Dakle, dajmo priliku Mariću i ostatku ekipe, dajmo im mir i podršku, da stave ipak sve stvari na pravo mjesto. Na kraju, kako kažu: "Igrači odlaze, uprave prolaze, ostajemo samo Dinamo i mi." Vjerujem da oni vole Dinamo jednako kao i svi mi.
Sretna nova 2025. godina svim navijačicama i navijačima Dinama, i neka vam se sve želje ispune!