Kako doznajemo Ademi je s mađarskim klubom potpisao ugovor na godinu dana s opcijom produljenja na još jednu godinu ovisno o učinku u prvoj sezoni.

da neki igrač želi samo u Dinamo — Paggini

Ovo se već može lagano svrstati u Bobanov modus operandi.
Ti pritišći klub da želiš samo u Dinamo, mi ćemo učiniti sve da te dovedemo i to onda obično pozitivno završi.

Igračeva želja je jako velik faktor u realizaciji nekog transfera

Hull Cityju novac nije problem, ali jesu Radeljićeve ambicije. Kako doznajemo, njega zanima samo transfer u Dinamo i trenutačno ne postoji mogućnost da se pridruži Hull Cityju.

Damir Mišković će za Radeljića tražiti negdje između tri i četiri milijuna eura, što je Dinamu trenutačno previše, ali pregovori su u tijeku. Veliki Dinamov adut je činjenica da Radeljić želi na Maksimir pa tako nije nemoguće da Dinamo u novu sezonu krene sa stoperskim parom Galešić - Radeljić, koji je lani krenuo u šampionsku sezonu s Rijekom.

https://www.tportal.hr/sport/clanak/jakirovic-zeli-zvijezdu-rijeke-ali-on-zeli-samo-u-dinamo-20250620

Onaj odlazak u Kinu je bio nepotreban i ujedno početak kraja.

Kapetane hvala na svemu, dao si puno za naš klub i zašlužuješ da ti vrata uvijek budu otvorena

Doznajemo: Nijemci za Belju traže pravo bogatstvo! Dinamo to sigurno neće platiti, ali postoji još kombinacija


Dinamo je posložio manje-više sve kad je momčad u pitanju. Trener Mario Kovačević može mirno raditi na pripremama, unesti svoj trenerski gen u plavu svlačionicu. Idemo kazati da se traži još desni bek, vjeruje se da će to biti Moris Valinčić, ali najvažnije pitanje jest svakako - novi napadač!

Daroviti mladi napadač Fran Topić (21), nekadašnji član juniorske momčadi plavih, vratio se u Dinamo. Topić je potpisao višegodišnji ugovor i tako se, nakon gotovo dvije godine izbivanja, vratio u Maksimir. Prošle sezone nastupao je za mostarski Zrinjski s kojim je osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine. Topić je mladi U-21 reprezentativac Hrvatske. Ostao je najbolji klupski strijelac Sandro Kulenović. Znamo, nije novost, prvi smo o tome izvijestili, Modri ciljaju centarfora Augsburga, on se zove Dion Drena Beljo (23).

Za način igre kakav će preferirati Mario Kovačević Beljo je napadač kojeg ‘moraš imati‘. Kako u ovom trenutku stoje stvari s mogućim transferom Belje u Maksimir? Nekako sve ide za tim da će Beljo na kraju potpisati za Dinamo, ali treba malo vremena da se transfer realizira. Konačno, posudba u Rapidu ima rok trajanja do 30. lipnja, tako da je službeno još uvijek član austrijskog kluba, makar se već od njega oprostio. Naravno, iako su u plavom domu optimisti i vjeruje se da će Beljo slijedeće sezone zabijati za Modre, postoje problemi.

Novi trener Augsburga koji službeno stupa na dužnost 1. srpnja Sandro Wagner želi imati Belju u momčadi. Jer da nije tako, Beljin transfer u plavi dom bi se brzo dogovorio. Wagner je osobno zvao napadača kazavši mu da ga vidi u svojim planovima za slijedeću sezonu, da s njim želi igrati napadački, atraktivan nogomet i da ga čeka na pripremama. S druge strane, Beljo je upoznat s činjenicom da ga Dinamo želi, isto tako i on želi u Maksimir. Sviđa mu se ova nova priča, stvaranje ‘novog Dinama‘, posebno mu imponira što ga želi Zvonimir Boban. Zanima ga, želi biti dio svega toga.

Po onome što samo saznali iz njemačkih izvora, Augsburg za Belju traži osam milijuna eura! Toliki novac Dinamo sigurno neće dati, jednostavno se ne može ići baš u takvu ogromnu investiciju. No ima tu raznih kombinacija koje se u ugovore uglavljuju kod transfera. Recimo, jedna opcija koja se čini realna jest da Dinamo u ‘kešu‘ isplati Augsburg recimo s 3 do 4 milijuna eura, a onda se u članak ugovora stavi klauzula o većem postotku od budućeg transfera Belje.

Špekuliramo, naravno, ali neka opcija s 25 posto od budućeg transfera mogla bi vjerojatno zadovoljiti pregovarače iz Augsburga. Makar naravno, ima tu još jedan vrlo važan detalj. Beljo s Augsburgom ima ugovor na još dvije godine, novi trener ga vidi u momčadi, nema ovako na prvu može izgledati da njemački klub nema potrebe prodavati napadača. Vjerojatno zbog toga se već taj transfer nije dogodio.

Menandžer Belje je Srđan Lakić koji ima jako dobre odnose s Augsburgom, on bi slijedeći tjedan trebao otići do Njemačke, razgovarati o Beljinom transferu u plavi klub. Realno teško je očekivati da bi se transfer, ako se u konačnici realizira mogao biti dovršen do 28. lipnja kad Dinamo kreće na slovenske pripreme. No nije isključeno da se Beljo priključi do 12. srpnja, do kada će Modri boraviti na Brdu kod Kranja.

Naravno, osim za Dinamo priča o dolasku u plavi dom bila bi idealna i za Belju. Mogao bi se preko Modrih lansirati na popis Zlatka Dalića, a sasvim je jasno da bi u Dinamu imao status prvog napadača. Također, Modri se se izravno plasirali u skupinu Europske lige, imati će na programu mnogo europskih utakmica, možda i nastave natjecanje i nokaut fazi. Što je naravno izvanredan izlog za 23-godišnjeg napadača koji je kao što znamo već bio želja Dinama. Ali tada je bilo znano da je Bruno Petković neprikosnovena prva špica, pa je i Beljo logično razmišljao da će imati manje prilika.

Odlaskom Petka jasno mu se otvorio prostor za prvu špicu, tako da je isto tako sasvim logično da mu je želja stići u Maksimir i zabijati što više golova. Eventulani dolazak Belje stvarno je klasična ‘win-win‘ situaacija.

https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/transferi/doznajemo-nijemci-za-belju-traze-pravo-bogatstvo-dinamo-to-sigurno-nece-platiti-ali-postoji-jos-kombinacija-15596091

Kanga izgleda prodan — ElDorado

Zvuči kao nemoguća misija

Po modnoj kombinaciji gospodina Dabca jasno je da je ugovor s Mikićem potpisan prije 3 dana kada i s Varelim i Vidovićem

Noa Mikić ima više potpisivanja novih ugovora s Dinamom nego seniorskih minuta na terenu

Ajmo sad pamet u glavu i primit se posla. Pokaži da zaslužuješ taj ugovor

Neka gospodin odmori još koji dan, a i sigurno samostalno trenira žešće od ovih koji su došli na prozivku

Arijan Ademi još uvijek nije napustio Dinamo! I u četvrtak je trenirao s Modrima, iako se činilo da je samo pitanje sata kad će potpisati za mađarski Ujpest. Damir Krznar i suradnici žele ga u Budimpešti, prema informacijama Germanijaka, on je već i bio u Mađarskoj, sve se dogovori s novim klubom, navodno je već prošao i liječnički pregled. A onda se ipak vratio u Zagreb i - priključio Dinamu. Pojavio se na prozivci Marija Kovačevića, trenirao je i u četvrtak. I, nitko ne zna dokad će tako biti.

Zašto je zapeo već dogovoren transfer, nije poznato, Ademijev odlazak u Budimpeštu, kažu upućeni, nije definitivno propao već je samo na čekanju. Moguće je da će Dinamov kapetan ipak završiti kod Krznara, ali isto je tako moguće i da od toga ne bude ništa. Prema svim planovima Ademi je već trebao biti u Ujpestovom kampu, trenirati s novim suigračima, koji su, kao i Dinamo, već započeli s pripremama. Što će biti ako Ademi ipak ne ode u susjedstvo? Naime, Zvonimir Boban mu je u razgovoru sve opcije ostavio otvorene, ostanak u momčadi, isti ugovor, poslije i ostanak u klubu nakon kraja karijere... Boban jako respektira Ademija i njegove rekorde u Dinamu, prepustio je odluku njemu. Ademi, s obzirom da želi još igrati, a svjestan je da u novom Dinamu neće imati minutažu, odlučio je reći Modrima 'doviđenja' i potpisati za Ujpest koji je, zapravo, idealna opcija. Zagreb je blizu, Budimpešta ugodna za život, trener ga odlično poznaje, ambicije su visoke, ali pritisak daleko manji od onoga u Dinamu. I, tamo bi igrao. imao minutažu. Teško je pronaći baš takav klub, koji će sve to nuditi u 'paketu'.

Što ako propadne Ademijev transfer u Ujpest? Ima li šanse da dođe do preokreta i on ostane u Dinamu? Teoretski je i to moguće, iako je i dalje izglednije da će Ademi ipak otići, da je tu odluku prelomio. No, dok čeka rješenje i dalje trenira u Maksimiru.

https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/zapeo-transfer-u-maarsku-ademi-jos-trenira-s-dinamom-i-ceka-rjesenje/147042

Ristovski za Germanijak: “Zajec mi je obećao ugovor, ali odlazim čistog obraza i pun emocije. I vraćam se navijati na Sjever”

Dok Dinamo, kako to nalaže lipanjska tradicija, pod budnim okom Marija Kovačevića i još budnijim Zvonimira Bobana, koji je “krenuo all in”, otvara novu sezonu snova i strepnji, jedan od onih koji su posljednjih pet godina čuvali plavi prag Maksimira sada sve to promatra iz daljine. Ali budimo iskreni, ni kilometri, ni granice, ni vrućine Skopja ili grčko sunce pod kojim smo ga locirali u srijedu, ne mogu utišati ono poznato titranje u grudima Stefana Ristovskog na svaki modri znak, svaki šapat iz Maksimira. Jer, možeš ti otići iz Dinama, ali Dinamo iz tebe – ne izlazi, ni pod razno.

Ristovski je u Zagrebu proveo tek nekoliko dana prošli tjedan. Prošetao je maksimirskim hodnicima, stisnuo ruku svojim “senatorima” – onima koji su s njim dijelili i teret i radost, a ponajviše strast prema plavoj boji i tom grbu, pokupio poklone od Marka Bošnira, tih nekoliko malih znakova pažnje koji u srcu znače više nego što bi itko mogao pretpostaviti, pa se potom uputio prema Makedoniji.

Zapravo sam u Grčkoj,” javio se, glas mu je bio vedar, gotovo kao da je tek izašao s bazena,

“U Skopju je sada valjda 50 stupnjeva.”

I odmah, bez okolišanja, upitao:

“Šta ima u Maksimiru?”

“Svega pomalo, najviše neizvjesnosti”, odgovoramo.

“A normalno je to. Smjena generacija, novi igrači, trener… Bit će zanimljivo”, reći će Rile pa nastaviti:

“Dinamo mi je najdraži klub u karijeri. Bez dvojbi. Jednostavno, osjećam ga u sebi i tako će uvijek biti. Ostavio sam pet najboljih godina svoje karijere u Maksimiru, moja obitelj je uživala u Zagrebu, i sigurno da mi je rastanak bio težak – kao što je sigurno da će plava boja uvijek teći mojim venama,” govori nam Ristovski u jednom dahu, rečenice pune emocije, pažljivo birane, iako se jasno osjeti da bi se radije pržio na zagrebačkom asfaltu nego pod grčkim suncem.

Zapravo, takav je i bio dogovor početkom godine. Vraćali smo se s jednog putovanja, a Velimir Zajec mi je na aerodromu rekao da ne brinem, da ćemo potpisati novi ugovor. Mislio sam da je to gotova stvar, ali, kao i uvijek, dok nemaš nešto na papiru – ništa nije sigurno. Ubrzo je Marić dobio pedalu, a stvari u klubu počele su se mijenjati. Osjetio sam kuda to vodi, pa sam onda razgovarao s Manenicom i jasno mu rekao: ‘Bez obzira na sve, ako odlučite da ne nastavljamo zajedno, želim da si pružimo ruku i da rastanak bude gospodski. Dinamo je veliki klub, ovdje sam bio jedan od kapetana, emocije će uvijek biti jake i ne pristajem na ništa manje od časnog rastanka’,” priča nam Ristovski, iskreno i otvoreno.

Priznaje da se nadao do zadnjeg trenutka da će se u klubu predomisliti i ponuditi mu novi ugovor, ali i da nije razgovarao sa Zvonimirom Bobanom o toj opciji.

“Trebali smo se naći, ali ja sam otišao u Makedoniju. Sve mi se skupilo u jednom trenutku i trebao sam odmak da stvari sjednu na svoje mjesto. Ne volim rastanke, a čitav život se od nekoga rastajem,” kaže Ristovski, glas mu je tih, ali u njemu se osjeti težina svega što je prošao. A kad je sve sjelo - sjeo je u avion i vratio se u grad pod Sljemenom. Ušao je u klub po poklon koji su mu pripremili kao znak zahvalnosti i poštovanja. Odveo je svoje “senatore” na zajednički ručak, trenutak koji je bio više od običnog druženja – bio je to tihi oproštaj, bez pompe, ali s puno srca.

“Dobio sam uokvireni dres i prigodni kristal. Napravili su video, ja sam napisao poruku i to je bilo to,” kaže Ristovski, kao da je riječ o nečemu što je samo formalnost, ali iza tih riječi skriva se duboka zahvalnost i poštovanje. Iako, mogli su to u klubu podići na malo višu razinu...

Kako bilo, kad ga pitamo zašto je želio još tu jednu godinu, iako je odgovor bio očit, on odgovara bez okolišanja:

“Dinamo je moj klub i htio sam iz njega otići kao pobjednik! Želio sam tu sezonu da ispravimo sve što smo sj... u ovoj. Osjetio sam da mi nedostaje to zadnje poglavlje u ovoj priči koja je bila čista emocija. Spontana od samog početka, pa svih ovih pet godina prožeta najvećim uspjesima i ponosom. Nekako nisam htio sebi priznati da kraj može biti takav kakav jest, a da nije pobjednički. I žao mi je zbog toga, ali valjda tako mora biti. Otišao sam čistog obraza, punog srca i ponosa. Na sve ono što smo napravili, a činjenica je da smo učinili lijepe i povijesne stvari. Vrijeme će to pokazati,” priča Ristovski koji je bio jedan od onih koje je Sjever prigrlio bez zadrške. Očito postoji neka tajna veza, ta posebna spona koju prepoznaju tek oni koji žive i dišu za Dinamo. Relacija na koju je Rile silno ponosan.

“Bila je to jaka veza. Znaš, navijače ne možeš prevariti. Oni te odmah prepoznaju. Nisam se htio nametati, ali valjda su u meni prepoznali taj pristup i odanost koju sam davao Dinamu. Ajmo reći da se dogodila ljubav na prvi pogled. Jedna spontana priča koja me ispunila. Po karakteru sam emotivac i ono što mi se dogodilo s navijačima Dinama trajat će cijeli život. Uvijek ću biti s njima i obećao sam na odlasku da ću se jednom popeti s njima na Sjever i vidjeti s druge strane kako to izgleda. Već se veselim tom spektaklu,” govori Ristovski s osmijehom. Dok zajedno prebiremo po sjećanjima, Rile pravi pauze u razgovoru, kao da pažljivo bira riječi. Pitamo ga za utakmicu ili trenutak koja su mu ostali najviše urezani u pamćenje, a on odmah izvlači jednu, pa drugu, pa treću priču…

To ti je kao da me pitaš koje mi je dijete draže. Ma nema toga – svaka je utakmica bila posebna, a pogotovo one u kojima sam bio kapetan,” odgovara.

Ipak, reći će na kraju da je ona završnica sezone sa Sergejom Jakirovićem pokazala koliko je svlačionica bila satkana od karaktera.

“Ono bi rijetko tko mogao napraviti. Svi su nas otpisali, a mi smo se vratili i uspjeli. To mi je, evo, prvo što mi pada na pamet. Malo je nedostajalo i ove sezone ali valjda je tako moralo biti”.

No, iako je ta završnica bila posebna, u svojoj maksimirskoj petoljetki Ristovski će pamtiti dvije stvari više od svih drugih.

“To zajedništvo koje smo imali i odnos kluba i navijača prema meni i mojoj obitelji u trenutku kada sam izgubio majku. Tu su me kupili za cijeli život. Baš sam ženi pričao neki dan kako sam osjetio tu toplinu oko sebe i koliko mi je bilo lakše prebroditi teško razdoblje uz tu podršku. To su stvari koje ne možeš kupiti novcem – to imaš u sebi ili nemaš. Osjetiš ili ne,”.

Zbog svog karaktera i liderske crte koju nosi u sebi, Ristovski se brzo po dolasku u Dinamo prometnuo u jednog od vođa, ne samo na travnjaku, nego i izvan njega.

“A bila je ta naša skupina igrača u svlačionici koja se držala skupa. Malo ljudi zna, ali za moj dolazak u Dinamo ‘kriv’ je Arijan Ademi. Aki je bio taj koji je pokrenuo priču i bit ću mu zahvalan čitav život na tome. Pa rekao sam mu jedan dan: ‘Pogledaj što si mi napravio, kako da sada odem odavde?’” smije se Ristovski i nastavlja:

“Ta senatorska soba… Aki, Petko, Mišić, Zagi. Livi dok je bio tamo. Pjaca, Rog. Ispada da tko god je bio tamo – dobio je pedalu iz kluba. Ha, ha, ha,” smije se Ristovski, ali odmah dodaje:

“Šalu na stranu, promijenio sam u karijeri dosta svlačionica, ali tvrdim da nijedna nije imala tu kemiju kakvu je imala ova Dinamova. Iz te naše sobe proizašla su kumstva, prijateljstva za cijeli život…”

Doduše, neki uporno guraju tezu da je baš ta “pušačka soba” kriva za neke loše stvari u Maksimiru.

“Ma čitao sam i slušao o tome. Bili smo im trn u oku pa su tražili razloge. Prije svega mediji. A ti si, znaš, i sam bio dio te sobe pa znaš o čemu pričam, i da te priče nemaju veze s vezom” kaže Ristovski, kao da potvrđuje nepisana pravila i legende koje kruže oko tog mjesta.

“Jel bilo trzavica? Ponekad ih je bilo, ali to nas je činilo boljima i jačima. I bili smo ravnopravni, nikada nismo zauzimali strane. Glupost je da smo utjecali na izbore i promjene trenera. OK, bili smo jaki karakteri, ali da bi bio trener kluba kao što je Dinamo – moraš znati nositi se s jakim karakterima. Tako je i u Realu, Cityju, PSG-u… Uglavnom, iz te sobe prvo je izlazila samokritika. Prvo smo među sobom rješavali stvari, a prema van smo išli iskreno sa svima. Gledali smo što je dobro za Dinamo i to je bio jedini argument kojim smo se vodili. Do zadnjeg dana. Ponavljam, odlazimo čista obraza i punog srca,” zaključuje Ristovski.

Senatori su bili produžena ruka trenera, a mi pitamo Ristovskog – koji mu je trener bio po njegovoj mjeri?

“Svi. Od prvog do zadnjeg. Ja sam profesionalac i ne smijem si dozvoliti da imam problem s bilo kime, a pogotovo ne s trenerom koji nas vodi. Izdvojio bih Jakira, potom Bjelicu i Bišćana, ali načelno nisam imao problema niti s jednim i sa svima sam ostao u kontaktu. Evo, prije dva dana sam zvao Cannavara i baš smo se lijepo ispričali,” otkriva.

Na taj je način začepio usta nekim teorijama da treneri nisu mogli s njime zbog doziranja minutaže.

“Svašta se pisalo i pričalo, malo što ima veze s istinom. Iskreno, imam 33 godine i zadnje što sam htio bilo je stavljati svoj interes ispred interesa kluba. Nikada nisam pitao zašto ne igram, već sam svojim stavom i ponašanjem u tim trenucima htio biti primjer mlađima. Zatvorio sam vrata nervozi, a to je lekcija koju sam naučio u Sportingu. Mladi to ne razumiju, ali kad dođu u moje godine – lako će shvatiti. Igram li pet minuta ili počinjem od prve – dajem sve od sebe jer drugačije ne znam a Dinamo nije klub koji priznaje manje od toga,”.

Dinamo je krenuo s pripremama za novu sezonu, a mi pitamo Stefana Ristovskog gdje ga on vidi u idućoj sezoni.

“Dobro pitanje o kojem često razmišljam posljednjih dana, ali iskreno, nemam odgovor. U svakom slučaju, neće biti lako jer ima puno novih imena, novi je i trener. Trebat će vremena da sve slegne na svoje mjesto. Dinamo je specifičan klub koji puno daje, ali i puno traži. Na Dinamo moraš biti spreman. A pogotovo kada krene Europa – tu se stvari mijenjaju iz temelja. Prošlu sezonu smo počeli vrhunski, ali sve se zakompliciralo. Malo se izgubilo ono nešto što si prije imao u HNL-u, taj respekt prema Dinamu. Danas svi igraju i nitko se više ne boji doći u Maksimir. To treba promijeniti i od srca želim da nova generacija izgradi opet taj pristup kod suparnika. Maksimir mora biti neosvojiva tvrđava,” poručuje Ristovski, još uvijek pun strasti prema klubu koji mu je toliko dao.

Apsolutno ne mislim da sam rekao posljednju riječ kada je nogomet u pitanju. Ali, ako me pitaš gdje ću biti u sljedećoj sezoni – pojma nemam. Trenutno nemam ništa konkretno, prijelazni rok još nije ni počeo. Sigurno će se nešto naći. Malo sam se razmazio nakon pet godina u Zagrebu pa moram pronaći nešto dostojno toga, ali nije kraj. Još će me nogomet trpjeti”.

U Zagrebu je ostavio pet godina života, prijatelje, emociju. To je grad u koji će se Ristovski uvijek rado vraćati.

“Sve će mi nedostajati. Hrvatska mi je drugi dom. Dvije i pol godine u Rijeci, pa četiri i pol u Zagrebu. Nikad se nisam osjećao kao stranac… Ne znam kojim ću putem krenuti ali znam da ću se uvijek rado vraćati pod Sljeme. Možda jednog dana moj sin zaigra za Dinamo, a možda se i ja vratim u nekoj drugoj ulozi u Maksimir. Tko zna što sve život nosi, ali do tada sam najveći navijač,” završio je Stefan Ristovski.





https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/ristovski-za-germanijak-zajec-mi-je-obecao-ugovor-ali-odlazim-cistog-obraza-i-pun-emocije-i-vracam-se-navijati-na-sjever/147024

Danas bi mogao biti jedan miran dan u uredu, novinarima neće biti lako ispuniti normu tekstova

Zasad, dakle, ništa od transfera Adriana Jagušića u Dinamo?

- Kako sada stvari stoje, Jagušić ostaje u našem klubu. Nadamo se da će nastaviti s dobrim igrama te da će se tijekom sezone prometnuti u našeg glavnog igrača. Od njega u novoj sezoni očekujemo puno više nego u prošloj

https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/hnl/klubovi/slaven-belupo/i-u-slavenu-se-pomirili-da-hit-igrac-ne-ide-u-dinamo-ostaje-kod-nas-ocekujemo-vise-nego-u-prosloj-sezoni-15595835

Mislim šta bi on još da se napravilo? — mali M

Vratilo Zdravka jer samo on zna

Varela jedva vodu nosi prije treninga :lol: