Iz morbidne znatiželje, pogledao sam kako i koliko igrača u prvih 11, iz utakmice u utakmicu mjenjaju treneri u top 3 kluba u osam najboljih liga u Europi. Odabrao sam njih jer se u velikoj većini slučajeva raspored tih ekipa preklopio s našim, 6, 7 utakmica u prvenstvu i 1 ili 2 utakmice u Euro kupovima. Pogledao sam samo prvih 8 utakmica svih tih klubova.Prva kola kupova sam ignorirao jer tu sve promjene sve živo, igraju većinom protiv debelih niželigaša i to slični na jači trening nego na reprezentativnu utakmicu.
Kao što vidite, Kova je najmanje rotirao, skoro 3 puta manje od drugih kroz tih 8 utakmica. Prosjek je 17,8, ali tri ekipe su igrale samo prvenstvo, Milan, Leipzig i Gent. Bez njih prosjek je 19. Milan i Leipzig su jedini jednoznamenkasti, i opet su za 50% više mijenjali negoli trener Dinama. Floskula je da se momčad koja pobjeđuje ne mijenja, ali praktički nitko od modernih trenera koji vode najbolje klubove ne mari za to. Momčadi koje imaju širinu rotiraju puno više, zato su PSG, Barca, Real, Roma, Marseille toliko iznad prosjeka, PSG skoro i duplo više.
Rotacije nisu nagle, da se nakon 2 ili 3 kola promjeni 5, 6 igrača. Nego se u većini slučajeva svako kolo promjeni 2, 3 igrača. Što vrijeme odmiče, mijenja se više, nakon pete utakmice prosjek je u svakoj liniji po igrač. Naravno ne treneri ne mijenjaju sve živo ili jednog po jednog. U većini slučajeva imaš 1 ili 2 nositelja igre u svakoj liniji koji igraju skoro sve. Pedri u Barci, Vitinha u PSG Mbappe, Tchoumani i Carreras u Realu, Gabriel, Gyokeres i Zubimendi u Arsenalu, Konate Virgil, Gravenberch i Salah u Liverpoolu itd. Ne računajući golmana, kod nas je 7 igrača startalo svaku od prvih 8 utakmica. Valinčić, McKenna, Sergi, Mišić, Ljubičić, Lisica i Beljo.
Neki moj laički zaključak je da je nedostatak rotacija u prvih 11 doveo do dosta igrača koji su malo već i potrošeni što fizički što psihički, a drugi dio igrala je nezadovoljan, nervozan i van natjecateljske forme, jer 5,6 ili 7 utakmica nisu na mapi, pa onda naglo uskrsnu u prvih 11, kao protiv Vukovara. Svaki igrač kaže da mu treba par utakmica da uhvati ritam. Ako je netko kao npr Vidović u 6 utakmica zaredom ima 1 nastup s 25 minuta, teško da će igrat na nekom svom maksimumu ako ga 7. utakmicu staviš u prvih 11, gledano strogo nogometno, ignorirajući psihički aspekt. Sjetite se samo kako na pripremama djeluje ekipa X koja ima 2 ili 3 utakmice više od ekipe Y.
Zato se nadam Mikiću na desnom beku. Iako je junior, dečko jedini igra konstantno. Soldo, i ovi ostali em im to nije prirodna pozicija, em su totalno van ritma. Instalirati bilo koga drugog na desnog beka može samo proizvesti nastup poput onog koji je Vidović imao protiv Vukovara.