Trener - Sergej Jakirović da je vodio klub prije 2-3 sezone sa svim tadašnjim igračima onda bih zazivao otkaz. Ovako, u ovakvoj sezoni gdje se dogodila praktički jedna smjena generacija, gdje sutra igraš važnu utakmicu a ljudi ti se bore za vlast u klubu, svi pričaju da će ti u klub ući partizanovac kojem su jedini cilj pare i moć, da nitko ne želi dobro sa te Barišicćeve strane Dinamu itditd... I ne može me nitko uvjeriti da to ne ostavlja traga na igračima, ostavlja itekako. I opet, u najlošijoj sezoni koja je jednostavno prema svim segmentima morala biti ta u kojoj ćemo izgubiti titulu (nikad lošiji ljetnji prijelazni rok, nikad veći odlazak kapitalaca, AEK koji ti je ubio psihu za sljedeca 2 mjeseca, onda užasan zimski prijelazni rok (koji je i Jakir vodio, ali je morao preuzeti tu funkciju koja nije njegova jer 'hvala Bogu' tadašnja sad već bivša vlast je smatrala da nam ne treba sportski direktor)) je uzeo duplu krunu pored nikad moćnijeg (koliko god to smiješno zvučalo) hajduka i nikad većeg ulaganja u taj klub, i nikad bolju Rijeku, koja je individualno skoro al pari sa Dinamom po meni.
+10 nad Rijekom i +16 nad Hajdukom (na kraju bi se
mogla i povećati bodovna razlika ali nebitno) kup, te solidan rezultat u europi. I sve to dok je radio pod ogromnim pritiskom, i javnosti, i kluba. Čim je osjetio neku podršku krenulo je i bolje i hrabrije s njegove strane.
Plus jako važna stvar koja je malo spominjanja je ta da uz sve turbulencije koje su bile ove sezone, uz sve užasne rezultate je trebalo držati svlačionu zajedno, skupa bez da bude nekih svađa u istoj. I sam je rekao da je na kraju presudio momčadski duh. Znamo svi šta bude u svlačionicama u većini klubova nakon par loših rezultata i šta se upravo dešava hajduku.
Ne znam.