Trener - Sergej Jakirović Biti će dulji tekst jer i ova sezona traje beskonačno!
Evo jedan pogled iz moje perspektive, a manje - više svi gledamo i ocjenjujemo subjektivno.
Kronologija događaja je kod mene uvjetovala i mišljenje o njemu. Bilo je trenutaka kada sam bio zadovoljan s njim, a još više kada me je zbunjivalo što radi u nekim tekmama. Onih negativnih/očajanja je bilo podjednako kao i skidanja šešira za neke jako dobro vođenje tekme.
Probati ću kronološki: dolazak nakon ispadanja od žutih turaka, način kako je to odrađeno između Dinama i Rijeke, barem javno, nije mi se svidio, a s druge strane općepoznato je da je Jakir dinamovac i kao takav očekivano ne odbija klupu Dinama. Prva tekma Sparta, povukao je nekoliko logičnih nogometnih poteza i intervencija u momčadi, napredak je vidljiv, u drugom poluvremenu je trebalo biti barem 5-1 za nas. Debitira mali Stojković, u svakom potezu se vidjelo kako će taj dečko zamijeniti nam Ivanušeca na toliko bezbolan način da to nije realno. Druga tekma taj isti Stojković ozlijedi se na zagrijavanju, unatoč tomu Dinamo razbije Rijeku u Maksimiru i sve idilično. No 4 dana kasnije Prag i prvi upitnik kao kuća. Ono se jednostavno ne smije izgubiti, a posebno ne na način kako se izgubilo.
Slijedi Osijek (2-3) i prvo sretno spašavanje, do 70 minute pregaženi na Opusu. Minus igra, plus stav i ne predavanje do zadnjeg zvižduka. Više puta viđeno i doživljeno u sezoni. Koliko je ta činjenica do igrača ili trenera ja ne znam, ali previše puta da bi bilo slučajno! Zapravo ne sjećam se nikada toliko preokreta 90+ u jednoj sezoni kao u ovoj.
Izostanak Petkovića i kreće mlako - hladno razdoblje (npr. vezani porazi Hajduk 1-0 i Balkani 2-0), najniža točka jeseni (uz opet vezovi Gorica 2-1 i Plzen 0-1), nekako preživljava do Rujevice 2-2, ostvarimo 5 ili 6 pobjeda nakon nje i ima priliku sve popraviti s Hajdukom zadnje kolo i odigra na zihericu. Opet upitnik ali..? Cijelo to vrijeme još uvijek se vrti meni u glavi onaj tada poznati narativ: nije birao momčad, nije prošao pripreme s momčadi, biti će to bolje kada on to sve posloži itd.
Prošle pripreme, stigao 23. siječanj 2024., Lokomotiva i razmontiravanje od 0-3. Kod mene šok i "vjeverica", nemam kapi krvi u sebi kada idem s tekme. Pa zar je moguće ovo! Ako idemo analizirati utakmicu, golovi u 5. i 7. minuti bi i bolje momčadi uništili. Još kakvi golovi, Zagi prvi za zatvor, a drugi Mišić za samicu u tom istom zatvoru! Problem je što između 7. i 87. imamo skoro pa samo jednu pravu šansu (Špikić), a mogli su nam Lokosi utrpati barem još jedno 2 komada. Onaj bijes ljudi na zapadu ću dugo pamtiti, ja nemam snage niti pogledati prema terenu, a kamo li reći što mislim o svemu tome. Katastrofa, sezona je meni tada bila gotova, moja glava procesuira blisku budućnost, magarad ako dobije Rijeku uzima prvenstvo, mi dobijamo porciju od Betisa, u klubu se ne nazire svjetlo u tunelu (stari i dalje muti vodu...) moramo gledati Jakira do kraja sezone jer ne mogu trećeg trenera smijeniti i plaćati mu otpremninu. Sranje! Jakir preživljava Pulu, magarci gube od Rijeke, mi dobijamo Goricu, magarci neriješeno kod Osijeka i euforija se rađa pred Lokomotivu. Možda nije sve izgubljeno! No vidi vraga, opet ćorak! Moj prst dolje prema Jakiroviću još uvijek nije bio do 2-2 u Kranjči. Tu sam pukao, popizdio, razočarao se jer imaš priliku vratitit se u sezonu do kraja i ti odigraš onakvo drugo poluvrijeme. Nije niti prvo poluvrijeme bilo dobro ali vratiti se dva puta iz minusa, u drugom moraš pojesti teren, progutati protivničke igrače, dobiti tekmu kako znaš i umiješ. I onda po meni prekretnica bez obzira na poneko popikavanje (PAOK je više od popikavanja) nakon toga, BETIS away. Jbt, po prvi puta sam ja ovu našu momčad vidio kao nešto što može ostvariti ovu situaciju koju imamo danas. Betis je imao dosta osakaćenu momčad, ali nismo ni mi bez ozlijeđenih, međutim ozbiljne dvije utakmice Dinamo igra i apsolutno zasluženo prolazi dalje. Kreće uspon i neka nova vjera koju nisam vidio 10 dana prije, Varaždin (spašavanje Neve), Rijeka 1-0, rezerve u kupu 4-0 Goricu, popikavanje u Osijeku (1-1 opet 90+). PAOK 2-0 (jbt već sanjamo finale KL), euforija u svezi izbora u klubu, divlja tekma sa Slavenom 5-2 i pljuska u Solunu. Meni osobno više od sramotnog poraza, pao je u očima s izjavom kako su igrači bježali od posjeda lopte (čak i ako je to istina, nema skrivanja iza igrača, ne budi čkapi), budi muško i uzmi na sebe. Jbg previše je Solun sličio na Prag!
Sezona nam se rješava na "bideu" u Splitu! U jbt! Ovi su dolje takvi kakvi jesu ali što reći o nama. Tko smo mi: oni protiv Betisa ili Prag i Solun. Ne znamo ali vjerujemo da smo ipak ekipa iz Sevilje. Dva puta 0-1 i potvrđujemo momčad iz Sevilje. Prvo poluvrijeme u kup utakmici je definitivno poluvrijeme sezone. Od tada do sada, znamo sve pobjede, nedovoljno uvjerljive rezultatski ali zaslužene.
Ostalo je još 6 utakmica, od toga 3 s Rijekom. Bod prednosti, realno lakši raspored u prvenstvu. Kup je kup, tu je stvar dana, OK ove godine dva dana! Jakire, sada si pukovnik ili pokojnik! Sve je na tebi! Daj tog fajtera, ako ga ima, pa kud puklo nek' pukne! Nema alibija više, nema vremena, a nemamo ni živaca za više šokova!
Rezime:
Što misliti o Jakiru? Puno toga! Rijeka, jedini rival za trofeje je definitivno njegovo djelo, lutanje u Dinamu nam je ukazivalo kako možda ipak nije trener za najveće pozornice. Onda dođu Sevilje, neka poluvremena u Splitu pa se promijeni stav. Ja stvarno ne znam, osim da sam dobro psihički nastradao ovih zadnjih 9 mjeseci! Iskreno mislim da je imao više sreće nego pameti jer u nekim vremenima bi davno odletio, a opet veličina kluba je u tome i kako se ponašaš u kriznim vremenima. Uvijek kao dobar primjer je MUFC i Alex Ferguson. Čovjek dođe 1986, nakon SP1986, ribaju mu dasku i osporavaju par sezona, uzima prvi trofej FA Cup 1990 u četvrtoj sezoni, a prvo prvenstvo 1993 u svojoj sedmoj sezoni. Nakon toga povijest! Možda je Jakir naš AF, a možda i nije!
Moja procjena Jakirove budućnosti:
Uzme duplu ili samo prvenstvo - ostaje.
Kup - 50/50 ostaje/odlazi,
NIŠTA - biti će cipela!
Isprika za pun k. teksta! Kompleksan ovaj naš Jakir!