nakon njih je pregledao mene, ja sam odmah izvadio iz đepova cigarete, mobitel i šibice a zaštitar me popljuvao da kakve šibice, odmah ih je bacio u kutiju i potjerao dalje.
ja sam mu pokušao objasniti da nije to upaljač, samo me otpilio u stilu ''ništa zapaljivo, tjeraj dalje...'' — Mladi Starac

Znate šta je Kule? On je ona scena iz Forrest Gumpa, kad Tom Hanks, unatoč svim svojim manama, omalovažavanjima i podcijenama sluša sebe, svoje srce i neprestano trči prema naprijed, ne osvrćući se što dolazi od iza.

Kule nema svoje apologete i odvjetnike, on je redovito i " drvo " i " panj " , on je vječni krivac, pedro, i kad to nije i ne može biti. Njemu ne trebaju " lajkovi ", i ono što daje u Dinamu mu se ne mjeri brojem komentara na društvenoj mreži.

Kule je i onaj prvi plavi Diadora dres, kojeg si dobio od starog, jer živiš kilometrima daleko od Zagreba i čuvaš ga kao da je suho zlato. Zato jer se duboko u srcu nadaš da ćeš poput svog idola Mandžukića jednog dana istrčati ispod mitskog juga i začuti " i naprijed plavi " dok daješ sve od sebe s tim istim dresom na sebi.

Kule nije savršen, on nije Mandžo, nije arhetip napadača kojeg Dinamo treba zadnjih godina. Vrlo dobro on zna da tu nikada ne bi bio da se nismo našli u situaciji u kojoj jesmo. I baš zato, baš zato cijenim njegov Rudeš, njegov Osijek, cijenim svaki sprint, uklizavanje, slavlje nakon pobjede, jer duboko u srcu znam da bira Dinamovu klupu ispred prvih jedanaest u drugim klubovima. On je odjebao sve predrasude, sva "drva" i " panjeve" ,i usudio se sanjati da će obući dres svog Dinama, i dosanjao je.

U svijetu " senatora ", u svijetu onih " koji su nas zadužili " ja uvijek i beskompromisno biram Kuleta,jer nogomet je bio i ostao viteška igra, i puno više od bilo kakvog komentara i tapšanja. Pa kom krivo, kom pravo.. — Tongo Doumbia