Trener - Mario Kovačević Kad neki trener dođe u Dinamo imam osjećaj da grčevito brani svoju poziciju nauštrb svega. Ne želi apsolutno nikakav rizik u igri, ne vjeruje igračima s klupe, ne razvija mlade igrače jer nikad nije pravi trenutak za to i sl. Uglavnom sve ono što ga je krasilo prije i što ga je dovelo tu gdje jest sada ne postoji. Hrabrost zaboravio ponijeti sa sobom. Ama baš svaki to radi. Frajer je ubo zlatnu koku i drž ne daj. I nije poraz ono što najviše boli. Nekad se mora i izgubiti. Već način. Nismo falili 10 zicera i oni nas dvaput iskontrirali niti smo zaigrali s 3 juniora pa izgubili. S najjačom postavom na papiru dali smo smiješnoj Lokomotivi više od igre, izbijali lopte na njihov presing, 60 minuta im puštali da izgledaju ravnopravno. Ovo je bilo baš kopićevski i krkijevski uz najveću manu Ante Čačića a to je igrati sezonu s 13 istih. Činilo mi se da Mario voli igrati presing, na gol više, gurati mlade i bio sam za njega ali sad sam već lagano razočaran. I to ne zbog rezultata već načina igre. Tranzicijska ekipa je ono što ne želim gledati u ovoj krš ligi. Trener Midtjylanda je dobio otkaz jer ekipa ne igra kako bi htjeli, a bio neporažen 10-15 utakmica u nizu. Mou je dobio otkaz jer navijači Reala ne žele pobjede 1-0 iz tranzicije. Ne žele biti Atletico. Ne želim da me se krivo shvati da prizivam otkaz, želim da mu se pruži cijela sezona. Samo priželjkujem blok u Europi kao i do sada, a lepršavost u ligi.