U slučaju da Dinamo sezonu u 1. HNL okonča na prvom mjestu, tada će njihova europska sezona dogodine startati već u 1. pretkolu Lige prvaka čime će biti klub s uvjerljivo najvećim koeficijentom u toj fazi natjecanja budući da on danas iznosi 44,500.

Otkako se u Europi igra po aktualnom sustavu bodovanja, a to je s izlučnim pretkolom prije samog prvog pretkola, kluba s većim koeficijentom u toj fazi natjecanja od Dinama nije bilo.

Eto koliko kasne ostali HNL klubovi za Dinamom u europskim natjecanjima.

Livaković je sinoć upisao svoj 44. nastup za Dinamo u Europi čime je ušao u top 10 zagrebačkog kluba.

Vodeći na toj ljestvici je kapetan Arijan Ademi, on ih je skupio 84, dok je od aktualnih suigrača na osmom mjestu Slovenac Petar Stojanović.

Jako gust raspored do kraja sezone, boldane su domaće utakmice:

18.4. Istra
21.4. Osijek
25.4. Hajduk
28.4. Gorica (kup)
1.5. Slaven Belupo
5.5. Hajduk
8.5. Rijeka
12.5. Varaždin
15.5. Gorica
19.5. Istra (kup) (?)
22.5. Šibenik

U 34 dana 10 ili 11 utakmica.

Sezona je startala prodajama More, Dilavera, Kadziora, Gojaka, propuh na lijevom boku odlaskom Moubandjea a kupnjom prinove iz Lokomotive: Jakića, Kastratija, Tolića. Tek u 10.mjesecu su došli još Lauritsen i Mišić.

Već u 3.utakmici sezone susret 2.pretkola LP-a protiv rumunjskog prvaka Cluja. Vodstvo pa crveni Theophilea i penal koji brani Livaković, izjednačava Cluj pa novo vodstvo i gol Debeljuha u 93. Izdržali do penala s igračem manje, u raspucavanju svi točni i 5:5 nakon prvih 10 udaraca i onda obranjen penal Gojaku, prisjećanje Sheriffa ali brani i Livaković. Prolazimo ipak sa 7:6.

3.pretkolo protiv mađarskog Ferencvarosa. Šokantan početak jer smo gubili već nakon 100 sekundi. Jako loša igra, ni sjena prošlosezonskog Dinama te ispadanje. Uzuni je zabio autogol ali kasnije i gol te nas poslao u borbu za utješnu nagradu - Europsku ligu.

Play off Europske lige donio nam je estonsku Floru. Na prvi pogled rutinskih 3-1 ali je bilo strepnje nakon pogotka gostiju za 2-1 no odahnuli smo pogotokom Ademija u 87. za konačnih 3-1.

Ždrijeb Europske lige donio nam je CSKA Moskvu, Feyenoord i Wolfsberger. Zbog loše forme i dojma koji je Dinamo dotad ostavio, neki prosjek bodova koji su forumaši očekivali bio je 3.mjesto i 5 bodova.
Krenuli smo s dva "iksa" bez golova protiv Feyenoorda kući uz obranjen penal Livakovića već u 8.minuti nakon neopreznosti Jakića te protiv CSKA u gostima. Uslijedile su 2 ključne utakmice s Wolfsbergerom - najprije mučenje kući i pogodak već otpisanog Atiemwena vrijedan 3 boda nakon čega se sve (p)okrenulo. Razbili smo Wolfsberger u gostima 3-0 a zatim i Feyenoord 2-0. U zadnje kolo ušli smo bez primljenog gola te nakon nekih pola sata srušili rekord UEFA natjecanja po broju minuta bez primljenog pogotka u skupini. Razbili smo i CSKA ali ipak primili pogodak od Bistrovića u 77.minuti.

U 1/16 finala čekao nas je Krasnodar. Momčad koja je u ruskoj ligi bila ispod CSKA ali su mnogi bili mišljenja da su bolja i raznovrsnija momčad. Prva utakmica u Rusiji i izmjenjivanje udaraca uz pobjedu 3-2. Dinamo je apsolutno zasluženo pobijedio u utakmici koja je sličila na one koje bi ranijih godina odlazile na suprotnu stranu. Kući rutinskih 1-0 kao da svake godine igramo takve utakmice.

Došla je i osmina finala u kojoj je izvučen jedan od favorita natjecanja - Tottenham. Izjednačen uspjeh iz sezone 2018./19. U Londonu je Tottenham dobio prilično lagano sa 2:0 ali znali smo da to nije bio pravi Dinamo. Priželjkivao se bar remi kako bi dostojno završili sezonu ali ipak je tinjala nada za neki gol koji bi unio paniku u redove Tottenhama. Strpljivi su bili igrači kao i navijači Dinama do 62.minute kada je Oršić povukao okidač nade i zabio za 1-0. Nije bilo ugodno Mourinhu i igračima Tottenhama a u nama je gorilo i nadali smo se produžetcima. Zabio je Oršić u 82. i osigurao produžetke a potom u 106. šokirao goste i poslao ih kući, Dinamo je izdržao i ostvario najveći uspjeh od samostalnosti Hrvatske.

Možda je u četvrtfinalu protiv Villarreala moglo i nešto više, sve sporne odluke u obe utakmice otišle su na njihovu stranu, ozljede su također zeznule samo nas i tom kombinacijom ostvarena je razlika od 2 pogotka za njih. Šteta ali siguran sam da su svi ponosni na ovaj Dinamo i da ćemo ih pamtiti jako dugo.

Nema razloga da se ovako ne nastavi i sljedeće sezone jer smo već 3 godine na visokom nivou, gdje još ima prilike za napredak.

Ja te volim Dinamooooo :heart:


Igrači koji su nastupili u skupini i knock-out fazi Europske lige te ostvarili najveći klupski uspjeh u povijesti samostalne Hrvatske:

Livaković - 11 utakmica - 1020 minuta
Zagorac - 1 utakmica - 90 minuta
Ristovski - 6 utakmica - 512 minuta
Moharrami - 5 utakmica - 344 minute
Stojanović - 4 utakmice - 238 minuta
Gvardiol - 10 utakmica - 882 minute - 1 gol
Leovac - 5 utakmica - 243 minute
Lauritsen - 11 utakmica - 1020 minuta
Theophile - 10 utakmica - 922 minute
Perić - 6 utakmica - 177 minuta
Jakić - 12 utakmica - 900 minuta - 1 asist
Franjić - 11 utakmica - 423 minute
Burton - 2 utakmice - 2 minute
Ademi - 12 utakmica - 1045 minuta - 3 asist
Mišić - 4 utakmice - 59 minuta
Majer - 12 utakmica - 909 minuta - 2 gola - 4 asist
Ivanušec - 10 utakmica - 727 minuta - 1 gol - 2 asist
Tolić - 4 utakmice - 29 minuta
Oršić - 12 utakmica - 976 minuta - 6 golova - 2 asist
Kastrati - 8 utakmica - 430 minuta - 1 gol - 2 asist
Atiemwen - 8 utakmica - 207 minuta - 2 gola - 1 asist
Petković - 10 utakmica - 744 minute - 4 gola - 1 asist
Gavranović - 7 utakmica - 300 minuta
Ćuže - 1 utakmica - 12 minuta

Laku noć UEFA, dogodine još jače i ako Bog da uz navijače na tribinama do najljepše himne LP-a

Klupa: Zagorac, Josipović, Stojanović, Perić, Leovac, Čabraja, Burton, Franjić, Mišić, Tolić, Atiemwen, Kastrati

Lijepo je vidjeti još novih članova foruma, ajmo Dinamooooo :strong:

Mirko Kokotović rođen je 15.4.1913. u Lukavcu (BiH). Nadimak Koka. Sa 17 godina, svega 160 cm visok i 55 kg težak, debitirao je krajem travnja 1930. za Građanski protiv Šparte (3:2). Nosio plavi dres sve do 1949. i osvojio je 4 državna prvenstva. S velikim uspjehom igrao lijevog pomagača i lijevo krilo, zahvaljujući brzini, visokoj tehnici, prodornosti i odličnom pregledu igre.

Sa 17 godina bio je član reprezentacije Zagreba, a sa 18 godina debitirao je za reprezentaciju Jugoslavije, za koju je odigrao 23 utakmice i postigao 4 pogotka (1931-39). Za hrvatsku reprezentaciju nastupio 15 puta; prvi put 1940. u Zagrebu protiv Švicarske (4:0), a posljednji put 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7:3). Bio je član izvrsnoga pomoćnog reda Građanskog i reprezentacije: Lechner–Jazbinšek–Kokotović. Nakon Hügla bio je kapetan Građanskog, a bio je i prvi igrač Dinama s kapetanskom vrpcom. Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu, vodio je Dinamo, Odred iz Ljubljane, Borac iz Banje Luke, Lokomotivu iz Zagreba, Varteks, Kozaru iz Bosanske Gradiške, Velež iz Mostara, a u inozemstvu radio je u Turskoj, Grčkoj i na Cipru. Umro 1988. u Zagrebu.

Naslovi s klubom: 3x liga Jugoslavije, 1x liga NDH, 1x prvenstvo Hrv-slo lige, 2x liga ZNP, 1x kup ZNP, 3x Zimski kup, 1x Hrvatski kup

Povela Istra golom našeg Šutala :grin: :clap:

- Dečki moji, gospodo pravi dinamovci! Hvala vam za ovo, znajte da su sve moje misli vezane uz vaše igre. Čeka vas teška utakmica, ali koja nije teška? Želim vam samo reći da ste bolji i da možete pobijediti! Bitno je da igrate svi za jednog i jedan za sve i da ponosno izađete s terena. A ponosan si ako pružiš sve od sebe.

- Nogomet je jako zeznut jer ne možeš se toliko veseliti pobjedi koliko možeš biti tužan ako izgubiš i zato moraš dati sve od sebe. A vi imate kvalitetu, budite uvjereni u to! Zamislite to ovako: u nogometu je najljepše zabiti gol, ali što je najljepše nakon toga? Možda bi netko rekao novac, ali nije to nego - djevojka. Znali smo ovdje igrati, ali kad me neka djevojka gledala, ma nije mi bilo važno tko je suparnik, moraš zabiti gol da bi joj se malo približio, ha ha ha... - nasmijao je dinamovce Belin pa nastavio:

- Moja je duša s vama. Znajte da vas pratim svugdje, živim za vas, a da vam iskreno kažem, kad vi igrate, ništa me ne boli. Dečki, vi znate, vi hoćete, možete, dobro ste vođeni, prijatelji ste! A kad je tako, kad ste prijatelji, onda nema zime, onda je uvijek sunce. Dečki, idemo dalje.

Stajali su tako u krugu Dinamovi igrači na posljednjem treningu uoči puta u Vila-real i slušali, upijali riječi koje im je uputio jedan od najboljih igrača u povijesti kluba Rudolf Belin (78).

Iako sami igrači vrlo dobro poznaju Belina i s nekima je prijatelj, trener Damir Krznar posebno ga je predstavio s nekoliko emotivnih uvodnih riječi. Uslijedio je kratak i osjećajan govor, koji su Dinamovi nogometaši ispratili pljeskom i pokojim zagrljajem.

Nedavno je Dinamova zaklada "Nema predaje" Belinu donirala nova elektromotorna kolica kako bi mu olakšala zdravstvene poteškoće s kojima je suočen.

https://www.24sata.hr/sport/belin-posjetio-dinamovce-bolji-ste-decki-i-kad-vi-igrate-nista-me-ne-boli-moja-dusa-je-s-vama-756391

Ante Ćorić rođen je 14.4.1997. u Zagrebu. S pet godina počeo je trenirati nogomet u Hrvatskom dragovoljcu. Nakon toga je igrao za mlađe uzraste Zagreba i Red Bull Salzburga. Iz Austrije u Dinamo stiže 2013. godine kao jedan od najtalentiranijih mladih igrača u Hrvatskoj, a već sa 17 godina upisao je službeni nastup za Dinamo. Iz Dinama je otišao u Romu za koju je odigrao samo 48 minuta te selio na posudbe u Almeriu, Venlo i trenutno u Olimpiju iz Ljubljane. Karijera u ozbiljnom padu zbog nezrelosti, neispunjenog talenta i slabije igre u oba smjera.

Za Dinamo je odigrao 143 utakmice i postigao 23 gola te osvojio 4 prvenstva i 3 kupa.

Sretan 24.rođendan Anti :party:

13.04.1919. - 102. godina plavog dresa



Preuzeto od @Guinness

Ángelo Jose Henríquez Iturra rođen je 13.4.1994. u Santiagu u Čileu, a iako se kao klinac profesionalno bavio tenisom ubrzo je prevladala ljubav prema nogometu i njegov silan talent došao do izražaja. Naime, prije punoljetnosti je zaigrao za prvu momčad, zabio 15 pogodaka i oduševio u dresu mladih reprezentacije Čilea te si tako zaradio transfer u jedan od najvećih klubova svijeta – Manchester United. Po dolasku na Old Trafford mladi napadač je trenirao s prvom momčadi, a igrao za mladu da bi (po)najveći nogometni menadžer svih vremena Sir Alex Ferguson koji ga je doveo ubrzo otišao u mirovinu, a Angelo na posudbu. Prvo je nekoliko mjeseci igrao za Wigan s kojim je osvojio FA kup, a potom godinu dana proveo u španjolskoj Zaragozi.

Mladi napadač početkom kolovoza 2014. senzacionalno je potpisao za Dinamo; prvo na jednogodišnju posudbu da bi na kraju sezone Modri otkupili njegov ugovor. Kako i ne bi kada je Angelo u prvoj sezoni zabio 29 golova, bio najbolji strijelac momčadi, a kao kruna fantastične godine bilo je osvajanje Copa Americe sa Čileom.

Nakon toga je sve više padao u formi, možda i Dinamova greška da nije dobio više odmora nakon Cope, pa je 2018. otišao u meksički Atlas a već pola godine nakon se vratio kući, u Universidad de Chile. Ni tamo nije pokazivao ni trunke talenta 2 sezone no u zadnjih 8 utakmica zabio je 6 golova te je ponovno pozvan u reprezentaciju Čilea.

S obzirom na to da tek slavi 27.rođendan možda ipak ima vremena da još jednom pokaže zašto je svojedobno smatran jednim od najvećih južnoameričkih talenata.

S Dinamom je osvojio po 3 naslova prvaka i kupa, te upisao 129 nastupa i 51 pogodak.

Sretan 27. rođendan Angelu :party:

António Leonel Vilar Nogueira Sousa, poznatiji kao Tonel rođen je 13.4.1980. u Lourosau (Portugal). Karijeru je započeo u mlađim uzrastima nogometnih klubova Sporting Espinho i FC Porto. U FC Portu je prvotno igrao u B timu (40 utakmica i 1 pogodak) da bi potom bio posuđen Academici iz Coimbre u kojoj je Tonel debitirao kao profesionalac te proveo tri godine (2001 - 2004). Nakon toga nije se vratio u Porto već je u razmjeni igrača otišao u Marítimo iz Madeire gdje ostaje godinu dana.

Tonel 2005. godine potisuje za Sporting iz Lisabona gdje ostaje do 2010. godine i prelaska u Dinamo. S Dinamom je osvojio tri prvenstva i dva kupa, a igrao je i Ligu prvaka u dva navrata. Bio je miljenik navijača zbog svog profesionalnog pristupa i srčanosti.

Za Dinamo je odigrao 86 utakmica i postigao 7 golova.

Sretan 41. rođendan Tonelu :party:

Zlatko Mesić rođen je 13.4.1946. u Zagrebu. Krenuo je nogometnom stazom 1957. Tada ga je na igralištu škole na Novoj cesti zapazio Dragutin Franković i pozvao ga u nogometnu školu. Trenirali su ga otad Branko Knez u školi, zatim prof. Varga (privolio ga je 1960. Dinamu), Zajec, Kapetanović, Jazbinšek… Počeo je kao vezni igrač, povučeni centarfor. S Dinamovim juniorima tri godine prvak.

Od 1963. (susreta s Toulouseom) prvotimac. Za prvu momčad službeno nastupio prvi put 10.5.1964. u Zagrebu protiv Metalca (7:1). Igrao kasnije i lijevog beka, krticu u defanzivnoj liniji, ofenzivnog halfa. Igrač zadatka. Bio je važna karika u momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova 1967. Također član momčadi koja je 1965. osvojila kup.

Ukupno odigrao 107 službenih utakmica te upisao 3 gola za Dinamo, uz osvojen kup Jugoslavije i Kup velesajmovskih gradova.

Preminuo je 21.1.2020.

Mi ćemo ga pamtiti po još jednoj rečenici koju bi trebalo ponavljati i nadolazećim generacijama. Kad bi ga treneri smjestili na klupu, Mesić bi sa smiješkom rekao: – Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva!