UECL - 3. kolo - Dinamo Zagreb vs Viktoria Plzen - 26.10.2023. - 21:00h - Stadion Maksimir - Zagreb Ian Wright sa SNet je opisao Plzeň
Sve o Viktoriji
Klub
Priča je poznata i ponovljena više puta: Viktorija je bila lokalni pospani klub, osvojili jedan kup 1970, a inače ništa u cijeloj povijesti. Većinu vremena su proveli u drugoj ligi, povremeno bi se vinuli u visine prve lige i opet tužno pali. Za vrijeme samostalne češke lige su bili klasični jo-jo klub. Stvarno ništa specijalno, sve do 2008, kada je skupina poduzetnika preuzela klub i dovela trenera Pavela Vrbu koji je gradio karijeru u Slovačkoj. Ono što je uslijedilo podsjeća na savršeno odigranu simulaciju tipa Build Your Own Club - stvorili su ekipu, ispalo je da su doveli genijalnog trenera, izgradili su stadion, postali dominantni klub na zapadu zemlje, preuzeli kontrolu nad sucima i sa šest naslova prvaka u razdoblju 2011-22 je postalo jasno da su stvorili monstruma
ali ovo nije klasična priča o klubu u koji je utrpano mnoštvo novca, pa je kupio svoj uspjeh: au contraire. Viki je s novcima uvijek bila na rubu i ako je plivala u njima, to je bilo na račun Uefinih bonusa za sudjelovanje u LP. Kada je osvojio svoj prvi naslov, klub nije imao veći proračun od 4 milijuna eura. S godinama je to naravno raslo, uvijek polako, oprezno i češki škrto, pa su financijski uvijek bili daleko iza Sparte, zadnjih sedam-osam godina i iza Slavije i do danas su s novcima bliže ostatku lige nego bogatom dvojcu iz glavnog grada. Živjelo se od Uefinih bonusa i povremenih osrednjih prodaja, nešto malo od publike, sponzora, dao bi gazda i to je to. Jedina greška u izgradnji kluba je što nisu napravili spomena vrijednu omladinsku školu. Naravno, postoji neka, ali to je stvarno slabo. Nikad nisu bili baš toliko siromašni da bi se morali okrenuti svojim igračima, da se dovedu u situaciju "kada je vrag za silu i muhe kosal..."
Gazda
Adolf Šadek. Taj lik mi je toliko super da koristim svaku priliku napisati njegovo puno ime i prezime. Moraš stvarno živjet negdje u pećini i na vrhu najudaljenije planine napuštenog nacionalnog parka, pa da 1975. godine djetetu daš ime Adolf. Bez obzira na ime, ili baš zahvaljujući njemu, naš dragi Adolf se pokazao kao vrlo sposoban lik. Već s dvadesetak godina je vodio kazino na granici s Njemačkom, što mu je dalo prva iskustva kako voditi tim ljudi i kako organizirati rad, pa se kao funkcioner bacio u sport u drugoligaškom Sokolovu, da bi ga u nježnoj dobi od 35 godina headhuntirali iz Viktorije jer je baš on lik koji zaslužuje postati direktor kluba. S vremenom je Adolf postao stvarni operativac broj jedan u klubu: on je bio financijski direktor, sportski direktor, PR kluba, postavljao i smjenjivao trenere, dovodio i prodavao igrače, kupovao suce, naručivao toalet-papir za klupski WC, organizirao putovanja, dirigirao ultrasima što i kada se skandira, kada je bakljada, ratovao preko medija protiv Praga, a za vrijeme utakmice stajao između dvije klupe, kako bi pičkarao goste, dirigirao sucima i pazio na to kako mu se ponašaju njegov trener i igrači na klupi. Jednostavno Adolf, control-freak
međutim, s godinama su se ulagači u klub malo zasitili svoje igračke, pa je naš Adolf s vremenom morao preuzimati sve veći teret u upravljačkim strukturama kluba, te je prije tri-četri godine listi od 80 dužnosti koje obavlja u klubu dodao i onu vlasnika kluba. Tu počinje problem jer on sam po sebi nije nešto pretjerano bogat, a ni 24/7 rad u klubu mu nije dao prostora da se ozbiljno pozabavi izgradnjom svoje neke privatne super-bogate firme. Nešto sitno naravno ima, ali to što ima ne može lupat u klub 6-7 milijuna eura svake godine. Viktorijino financijsko zdravlje je uvijek najviše ovisilo o Uefinim bonusima, ali bonusi se zarađuju samo kada klub igra u Europi. Ako se dogode dvije-tri uzastopne sezone bez europske jeseni (a to se Viktoriji dogodilo), onda počinje panika. Toga je bio svjestan i Šadek i posljednje godine je proveo intenzivno tražeći novog ulagača ili vlasnika. Nema potrebe u ovom trenutku pisat o listi kandidata, ali cijeli proces je završen tek ovog ljeta, kada je većinu kluba preuzela švicarsko-austrijska firma. Imaju veze s nogometom jer ih sa švicarske strane vodi lik koji je bio šef omladinske škole Basela dugi niz godina, a s austrijske strane lik koji je bio neki bitni lik u Rapidu. Njih dva su se spojili i preuzeli Hartberg, kojeg su doveli do prve austrijske lige, a sada su preuzeli Viktoriju, koja bi trebala biti najvažniji klub i na vrhu korporacije. Sve je tek u početnim fazama, još se sve uhodava, a Austro-Švicarci su odlučili za sada ostaviti Šadeka da radi ono što zna najbolje - upravljati klubom na dnevnoj bazi, kako bi tranzicija išla što lakše. Dakle, Adolf još nije pao
Trener
Miroslav Koubek ima 72 godine i već se tri puta vraćao iz penzije. Sama trenerska karijera mu nije bila baš nešto posebno, prije 15-tak godina je doveo Banik do toga da u zadnjem kolu ima šansu postati prvak, ali nije uspjelo, pa je bio prvak baš s Viktorijom 2015, pa je ispao u pretkolu dva mjeseca kasnije i Adolf mu je odmah uručio otkaz. Kratko vrijeme se skrasio u Bohemiansu, kojeg je napustio nakon par mjeseci s komentarom da "Bohemka je jako slaba u institucijama, slabo radi sa sucima i teško je radit u takvom okruženju..." Pomalo je već bio zaboravljen, kada ga se vratilo iz penzije kako bi preuzeo friškog prvoligaša Hradec i s njima je odigrao odličnu prvu sezonu, rekao da ide u penziju na kraju sezone, ali se predomislio. Počeo s Hradecom drugu sezonu koju nije završio jer se svlačionica nakon nekoliko mjeseci pobunila protiv njegovih staromodnih diktatorskih uzusa ponašanja, pretjerane discipline itd. Službeno se radilo o odlasku zbog bolesti
dakle, par mjeseci je bio opet u penziji, da bi mu Viktoria na iznenađenje svih ovog ljeta ponudila trenersku klupu, kao "prijelaznom rješenju za jednu sezonu dok oni ne nađu nekog austrijskog trenerskog wunderkinda". Cijela nogometna javnost je bila šokirana njegovim preuzimanjem Viktorije, ali Koubek se pokazao kao tvrd orah, revitalizirao je svlačionicu, unio osvježenja, neki novi duh i Viktoria ovu sezonu igra i izgleda zapravo jako dobro. Prvi cilj je ostvaren nastupom u skupini Konfekcijske lige, nanizalo se tu pobjeda u ligi, prvaci neće biti niti nitko to ne očekuje, ali sve skupa daje nekakav optimizam
Koubek je strahovito iskusan, lukav, strpljiv, sve je u nogometu vidio i doživio što je trebalo vidjeti i doživjeti
Ekipa
možemo reći da Viktoria igra u 3-5-2 sistemu, a po pozicijama to ide ovako
golmani: prvi golman je Jindrich Stanek (27 godina, 112 nastupa za klub), ali on neće igrati jer ga je još u posljednjoj utakmici prije repre pauze koljenom nokautirao vlastiti suigrač, pa je završio u nesvijesti, iznesen s terena. Očito je ozljeda vrlo ozbiljna jer se navodi da ga neće biti možda sve do kraja polusezone. Njegova zamjena je možda jednako kvalitetan golman Martin Jedlička, ali njega nećemo vidjeti jer je bio nezadovoljan time da je vječiti drugi golman i trenutno je na posudbi u Bohemiansu. Stoga će na golu stajati treći golman Marian Tvrdon (29 godina, 9 nastupa, Slovačka), koji je u klubu već treću sezonu, ali ima odigranih utakmica kao Zagorac. Ovog vikenda je katastrofalno odigrao u Liberecu, kriv za dva gola u porazu 0:3. Veliki upitnik stoji nad njim
obrana: igraju s trojicom stopera Dweh-Hranač-Hejda. Lukaš Hejda je legenda kluba (33, 336 utakmica za klub), jedan od dva posljednja Mohikanca Stare Dobre Viktorije. Tipični češki stoper, mišići, tko leži ne bježi, spor, solidan u prekidima. Okružuju ga Robin Hranač (23, 19) 190cm, ali puno kompleksniji stoper. Zapravo je šokantan proizvod plzenjske omladinske škole, mladost je protratio na posudbama i trebao je i ove sezone biti negdje na posudbi, ali se netko u obrani ozlijedio, Koubek ga je stavio u ekipu da pokrpa privremeno i dečko je ostao prvotimac. Sampson Dweh (22, 17, Liberija, reprezentativac) je ljetno pojačanje iz drugoligaškog Vyškova. Solidan, dosta se ubacuje naprijed, ne samo na prekidima
prva zamjena u obrani je Vaclav Jemelka (28, 47), te igrač kojeg svaki dinamovac dobro pamti - Ludek Pernica (33, 121), a koji neće igrati jer je već dugo ozlijeđen
bokovi: na bokovima frcaju Kopic, Cadu i Jirka. Jan Kopic (33, 275) je još jedna legenda kluba. Stvarno je KopiC, nije KopiĆ. Igra i lijevo i desno i još uvijek je neumoran. On i Hejda su posljednji ostatak legendarne Viktorije. Cadu (26, 17, Brazil) - njega su doveli lani, pa im se nije svidio, pa su ga frknuli na posudbu, pa se vratio, nisu znali što bi s njim, ali Koubeku se svidio i drži desnu stranu. Nema ništa jogo bonito u njemu. Solidan i dosadan, često suspektan u obrambenim zadaćama. Na njegovo mjesto pikira Erik Jirka (26, 48, Slovačka), puno klasičnije krilo i s boljim statistikama. Čini mi se da je igrao protiv Dinama još u dresu Spartaka iz Trnave, ali nisam siguran. Karijera ga je odvela na čudna mjesta (Zvezda, Niš, Oviedo, Plzenj)
vezni red: češka trojka Bucha-Kalvach-Šulc. Pavel Bucha (25, 151) i Lukaš Kalvach (28, 168) drže sredinu Viktorijine ekipe zajedno već treću, a možda i četvrtu sezonu. Čitaju se Buha i Kalvah. To su tipični češki veznjaci: trkači, taktički disciplinirani, radilice i roboti, ne staju 90 minuta. Kalvach je više def. vezni + izvođač prekida, a Bucha je više osmica, mrvicu slobodniji u kretanju. Njihova uigranost je veliki adut Viktorije. Njihova prosječnost je veliki adut Dinama
tu je još Ibrahim Traore (35, 19, Obala), doveden ovog ljeta iz Slavije jer je njima postao prestar i prespor. Opcija za slučajeve kada dodatno žele učvrstiti obrambeni dio. Tuče, udara, skače. Neće biti iznenađenje ako istrči u Maksimiru, defanzivac više, a napadač manje
ispred njih operira Pavel Šulc (23, 75). Drugo Viktorijino dijete u ovom sastavu. I on je morao proći nekoliko posudba jer mu nikada nisu vjerovali i to isto sve do ovog ljeta kada mu je Koubek dao ključeve ekipe i sasvim pogodio. Šulc je mozak ekipe, tehničar, strijelac, asistent, fizikalije naravno nisu upitne. Igra osmicu, desetku, krilo, drugog napadača, ma što god
napad: Viktorija zapravo ima ogroman izbor na toj poziciji, četiri vrlo dobra igrača za standarde češke lige i najčešće igra s dvojicom u napadu.
Rafiu Durosinmi (20, 33, Nigerija) je najvrednije što Viktoria ima u ovom trenutku. 192cm visok Afrikanac od 20 godina koji je u prva tri mjeseca zabio već 9 golova i ima 6 asistencija je podigao pola Bundeslige na noge. Priča se po tramvajima kako je Eintracht najbliži i spekulira se o 10 mil. eura. Međutim... Durosinmi se za vikend teško ozlijedio, križni ligamenti koljena, izgledna operacija i izgledna pauza minimalno do proljeća, ako uopće stigne kraj ovog prvenstva. I veliko pitanje kakav će se vratiti. Katastrofa za Viktoriju, i igrački i financijski. I dobra vijest za Dinamo da neće igrati jer je lik izgledao nezaustavljivo
druga opcija je klasični češki panj Tomaš Chory (28, 196). Dva metra i sto kilograma, u svakom pokretu i koraku napravi faul u napadu. Svaki skok je lakat u glavu protivniku, suci ne mogu suditi toliko faula koliko je on spreman napraviti. I karakterno je zao, zna sasvim namjerno napravit nesportski faul. Počeo je karijeru kao klasični češki napadač koji zabije 4 gola u sezoni i svi ga hvale jer je odgovoran, vraća se u obranu, dobija dvoboje, igra sidraša itd. U Viktoriji je čak uspio i zabiti nekoliko golova, 48 u evo pet nepunih sezona. Čekam nestrpljivo utakmicu samo kako bih vidio dvoboj njega i Perića
Matej Vydra (31, 28) je poznat pasioniranim pratiteljima talijanske i engleske lige. Hrpa golova u Championshipu, karijera uništena ozljedama. Da je zdrav, bio bi sjajna napadačka opcija, ali da je zdrav, ne bi bio u Viktoriji. Nešto malo igra, pa je puno ozlijeđen i tako u krug. Trenutno tek treća ili čak i četvrta napadačka opcija jer je tu Jan Kliment (30, 32). Lik se iz ničega pojavi na U21 Euru, zabije par golova, kupi ga Stuttgart, ne valja, pošalju ga u Brondby, ne valjda, vrati se u Slovacko, postane najbolji strijelac lige i ode u - Wislu, tamo opet ne valja i dođe u Plzenj, gdje uglavnom ne valja. Ne razumijem karijeru tog igrača nikako