https://m.vecernji.hr/sport/deset-razloga-zasto-je-hnl-najkvalitetniji-u-svojoj-povijesti-1482058

1. Europski uspjesi Dinama

U posljednje tri Dinamove europske sezone hrvatski prvak je u svakoj ostavio zapažen i neizbrisiv trag. Ne bi bilo pretjerano reći da je ovo najbolji trosezonski europski blok u povijesti kluba iz Maksimira. Ne samo da takvi uspjesi podižu kvalitetu cijelog HNL-a i guraju sve ostale momčadi prema gore (pogotovo u očima stranaca) već se i ostvaruje velika financijska injekcija za sve ostale hrvatske klubove.

2. Sve više nogometaša igra reprezentativni nogomet

Pogledamo li zadnju reprezentativnu stanku, čak 24 nogometaša iz šest različitih klubova (što je rekord u jednom miniciklusu) odigrala su važne role u dresovima svojih reprezentacija. Godine 2010. ili čak 2015. takav podatak bio bi nepojmljiv i nedohvatljiv. Trenutačno je u aktivnom reprezentativnom statusu čak 39 nogometaša iz osam klubova, a samo Varaždin i Šibenik nemaju u sastavu nijednog aktivnog reprezentativca. Ukupno je u Prvoj HNL, po igračima, zastupljeno čak 19 različitih nogometnih reprezentacija.

3. Nemogućnost ‘švercanja’ u prvenstvu

Kad ste u prijašnjim izdanjima Prve HNL imali jedan TŠK Topolovac, Dubravu, Neretvu ili Lučko, ostale momčadi koje su bile pri dnu ljestvice nisu strahovale za svoje mjesto pa se i s pedeset posto energije moglo ostati u ligi. Veći je bio problem licenciranja nego što je bio problem izboriti ostanak u ligi osvajanjem bodova. Naravno, u tom kontekstu nam ne preostaje ništa drugo nego pohvaliti ligu s 10 klubova na koju je u početku bilo puno kritika javnosti, ali što dalje vrijeme odmiče shvaćamo da je taj format puno kvalitetniji od lige s 12 klubova, a pogotovo od lige sa 16 klubova u kojoj su znali biti i oni klubovi koji svojim nogometašima isplaćuju plaće u večerama jer nemaju novca. Takvog amaterizma u prvom rangu domaćeg nogometa više nema.

4. Gorica

Gorica je zapravo možda i najbolji simbolični prikaz rasta kvalitete HNL-a u posljednje dvije godine. Momčad koja je skromno i na mala vrata ušla u Prvu HNL, kreirana je s planom, strpljivo i pošteno te je najveći dokaz da se kvalitetnim radom može doći u sam vrh domaćeg nogometa. Vjerojatno ste često čuli priče ako niste Dinamo, Hajduk, Rijeka ili Osijek, da nećete biti u vrhu HNL-a jer nemate ime. Ako je ijedna sezona dokaz da su te teorije zavjere neistinite, onda je to ova u kojoj smo sad. Gorica je svoje resurse usmjerila na skautiranje opskurnih nogometnih imena koja postaju važna na europskoj sceni, a filozofijom kadroviranja mladih nogometaša, pa i članova stručnog stožera, postala je momčad koja više nije iznenađenje kad pobijedi Hajduk ili Rijeku. Eto, svatko može uspjeti uz dovoljno predanosti.

5. U samoj završnici ne znamo ni tko osvaja naslov ni tko ispada iz lige

Devet kola ostalo je do kraja ove sezone PHNL-a, a mi ne znamo ni tko će osvojiti naslov prvaka, tko će otići u Europsku ligu, ali ni tko će ispasti iz lige. U borbi za naslov, Dinamo i Osijek su izjednačeni na ljestvici (uz Dinamovu jednu utakmicu manje), u borbi za mjesto u konferencijskoj ligi konkuriraju Gorica, Rijeka i Hajduk (unutar devet bodova), dok u borbi za ostanak imamo naguranih pet momčadi u samo sedam bodova (redom Šibenik, Slaven Belupo, Istra, Varaždin i Lokomotiva). Nikad se u povijesti HNL-a nije dogodilo da sedam kola prije kraja ne postoji momčad koja je “u ničijoj zemlji”, odnosno momčad koja je izborila ostanak, a nema šanse boriti se za Europu.

6. Kvaliteta trenera

Kvaliteta trenerske struke, a samim time i njihovih stručnih stožera, jako je porasla u posljednje dvije godine. Najveći adut tog trenda jest, naravno, Nenad Bjelica koji je svojim mandatima u Dinamu i Osijeku pokazao da se pragmatičnim i sustavnim radom svaka prepreka može preskočiti, koliko god se velikom činila. Uz Osječanina, treba izdvojiti još nekoliko stratega koji su se otisnuli na scenu isključivo svojom kvalitetom, poput Sergeja Jakirovića, Gorana Tomića, Ivana Preleca, Zorana Mamića, Siniše Oreščanina, Tomislava Stipića, pa i Paola Tramezzanija koji je počeo raditi velike i ozbiljne promjene na inače jako vrućem trenerskom stolcu na Poljudu.

7. Srebro hrvatske reprezentacije na SP-u 2018.

Za ovaj razlog moramo pogledati malo širu sliku i percepciju. Finale i srebrna medalja hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji odjeknula je u svijetu puno više nego što mi uopće mislimo. A da ne pričamo koliko se percepcija naše reprezentacije, a time i naše lige, promijenila kod nogometaša koji sve češće žele doći igrati u Hrvatsku, u zemlju koja je odgojila i kreirala svjetske doprvake, a isto tako zemlju u kojoj će sigurno imati veću minutažu nego u Engleskoj, Španjolskoj, Njemačkoj...

8. Utjecaj koronavirusa

Možda mislite da je koronavirus utjecao na nazadovanje Prve HNL, no zapravo je potpuno suprotno. Najveća pandemija ovog stoljeća utjecala je na HNL tako da više nema gledatelja na tribinama, što je zapravo jedan veliki plus. Zašto, pitate se. Pa zato što više nitko ne govori da ima malo ljudi na tribinama HNL-a jer ih ne može ni biti. Možda vam se ne čini kao velika stvar, ali te prazne tribine u vrijeme kad su gledatelji smjeli dolaziti na stadione svjesno ili podsvjesno bacale su sjenu na ukupni dojam domaćeg nogometa. Također, koronavirus uvjetovao je da se mnogi domaći igrači (Livaja, Mišić, Kalinić...) u svojim najboljim igračkim godinama žele vratiti kući i svojom kvalitetom obogatiti HNL.

9. VAR tehnologija

Da, još uvijek postoje pogreške. Da, hrvatski suci još uvijek nisu potpuno svladali zakonitosti nove videotehnologije. Međutim, moramo biti realni i pomiriti se s jednom činjenicom, sudačke odluke su, generalno gledajući, nakon uvođenja VAR tehnologije miljama točnije i poštenije nego što su bile prije uvođenja te tehnologije. Od ove sezone, po jednom kolu Hrvatske nogometne lige dogode se dvije-tri ključne pogreške sudaca manje i taj podatak nije zanemariv.

10. Fokus je napokon na igračima i trenerima

Sve one zavrzlame koje smo slušali o Zdravku Mamiću, Davoru Šukeru, Damiru Miškoviću i Marinu Brbiću više ne dotiču nogometnu sferu koliko su je doticale prije. Da se razumijemo, takvi poduzetnici i pojedinci sa samog vrha nogometnog hranidbenog lanca još dobivaju veći medijski prostor nego što bi trebali dobiti, no hrvatska javnost sve više prepoznaje da takve persone više trebaju ići u rubrike vijesti i politika nego što trebaju ići pod rubriku sport i to se posljednjih godina pozitivno odražava na HNL.

:strong: :fire:

Hvala, također sretan i blagoslovljen Uskrs svima :blush:

Kakva golčina :fire:

Trenutno samo 5 europskih klubova imaju šansu za osvajanje 3 trofeja ove sezone (City 4) :cool:

Igrač mjeseca je Mislav Oršić sa rekordnih 92%

Damir Lesjak rođen je 31.3.1967. u Čakovcu.
Nastupao je za Dinamo od 1986. do 1995. A nakon toga za Hapoel iz Haife (1995.-96.) i belgijski Excelsior Mouscron (1996.–99.).

Dobra pregleda igre, vrlo borben, igao u zadnjoj liniji, najčešće u ulozi libera, spretno se uključivao u napadačke akcije. U Dinamo je došao iz Čakovca kao omladinski reprezentativac i član mlade reprezentacije Jugoslavije.

S Dinamom je osvojio po prvenstvo i kup, odigravši 230 službenih utakmica uz 12 postignutih pogodaka.

Sretan 54. rođendan Damiru :party:

Tomislav Butina rođen je 30.3.1974.u Zagrebu. U klub je stigao kao pionir iz Velike Gorice. Tomislav je nastavio obiteljsku tradiciju, pošto je njegov otac bio standardni vratar zagrebačkog Tekstilca. Dugo je čekao svoju priliku kao zamjena Draženu Ladiću, a konačno ju je dočekao u sezoni 2000/01. kada je postao prvi vratar. 2003. godine odlazi u inozemstvo gdje nastupa za Club Brugge i Olympiakos, a u Maksimir se vraća 2008. godine. U ljeto 2010. godine osvaja Hrvatski superkup te odlazi u mirovinu kao jedan od najtrofejnijih Dinamovih igrača (13 trofeja).

U reprezentaciji je debitirao u rujnu 2001. protiv San Marina, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002., a na tom natjecanju sjedio je na klupi. Neočekivano je postao prvi vratar reprezentacije na EURO 2004. kad se Pletikosa ozlijedio. Na tom prvenstvu nije bio loš, unatoč šest primljenih pogodaka u tri utakmice. Kao prvi vratar nastavio je u kvalifikacijama za SP 2006., propustivši zbog ozlijede tek susrete sa Islandom i Maltom. No, zbog duge stanke u Bruggeu i gubitka forme nije nastupio na samom SP-u u Njemačkoj gdje se kao prvi vratar vratio Stipe Pletikosa. Nakon svjetske smotre 2006. završio je reprezentativnu karijeru, nakon 28 nastupa.

S Dinamom je osvojio 8 naslova prvaka, 4 kupa i 1 superkup. Za Dinamo je branio u 223 utakmice.
Trenutno je šef vratarske akademije u Dinamu.

"I na strani i kod kuće, Tomo brani nemoguće"

Sretan 47. rođendan Tomislavu :party:

29.03.1967. KVG, Juventus - Dinamo 2:2 (2x Jukić)




Moći će našem Del Solu samo staviti – soli na rep. Tako su otprilike razmišljali talijanski nogometaši i gotovo kompletna javnost uoči četvrtfinalnih okršaja protiv Dinama. Prolaz u polufinale Kupa velesajamskih gradova već je gotovo bio „uknjižen“, a silan optimizam temeljen je na doista dojmljivom podatku: Juventus je u prvih pet utakmica, dakle u početna tri kola, postigao 15 pogodaka. U prosjeku je zabijao tri gola po utakmici. I pritom mu je tek portugalska Vitoria Setubal uspjela jednom zatresti mrežu, i to u utakmici u kojoj su Torinezi glatko pobijedili 3:1. Istina, izgubili su uzvratni dvoboj trećega kola u gostima protiv škotskoga Dundee Uniteda, ali tih 1:0 bila je suviše skromna pobjeda da bi Škoti mogli razmišljati o prolazu jer Juve ih je u prvom dvoboju „pomeo“ s 3:0.

U takvom, slavljeničkom ozračju, puni samopouzdanja nabildanog uvjerljivom statistikom, dobrom i efektnom igrom, blistavim izvedbama svjetskih zvijezda, Juventus je čekao četvrtfinalne okršaje protiv Dinama.

I tko je tada mogao vjerovati da će na kraju – Del Sol tražiti sol?! Jer, upravo je Luis del Sol, proslavljeni španjolski reprezentativac i tada jedna od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, jedino mogao „staviti soli na rep“ Hrvoju Jukiću. Sjajni maksimirski vezist, stoper, libero… letio je terenom. Upravo je Jukić u sredini terena dobio borbu sa slavnim Del Solom. I to kako?! S dva je pogotka torpedirao Juventusovu mrežu i primaknuo plave polufinalu.

Popularni trener Stare Dame, Paragvajac Heriberto Herrera, kojega su, zbog usporedbe s karizmatičnim Heleniom Herrerom nazivali „HaHa Drugi“, nije se suviše zamarao sa sastavom. Zbog raznih razloga, mahom ozljeda, protiv Dinama su izostali čvrsti talijanski defenzivci Giancarlo Bercellino i Benito Sarti, vezist Sandro Salvadore i centarfor Virgilio de Paoli. U takvoj su križaljci Adolfo Gori i Gianfranco Leoncini zaigrali u sredini terena, a u ulozi organizatora igre De Sol i Brazilac Chinesinho, dok je Gianfranco Zigoni uskočio u vrh napada umjesto De Paolija.

I Dinamo je imao problema. Trener Zebec bio je nezadovoljan nastupom u prvenstvenoj utakmici protiv mostarskog Veleža četiri dana ranije. U Maksimiru je bilo skromnih 1:1, a Zebec se žalio na vidljivi nedostatak discipline. Mučila ga je i forma Rudija Belina, koji se nedugo prije toga vratio s odsluženja vojnog roka.

Zbog ozljede je s utakmice u Torinu izostao Slaven Zambata pa je njegovu devetku uzeo Josip Gutzmirtl, a kapetansku vrpcu vratar Zlatko Škorić. Štoviše, trener Branko Zebec morao je prilično „zarotirati“ sastav. Nije bilo ni Branka Gračanina, Filipa Blaškovića, dok Mirko Braun nije uspijevao uhvatiti formu nakon ozljede… U takvom je „rasporedu figura“ Zebec posve promiješao sastav. Rudi Belin se s uloge defenzivca u veznome redu „spustio“ u ulogu libera pomaknuvši Mladena Ramljaka na stopersko mjesto. U Belinove je kopačke u ulozi korektora veznog reda uskočio Zlatko Mesić. Bekovi su bili Rudi Cvek i Marijan Brnčić, na krilima Marijan Novak i Krasnodar Rora, dok su iza ofenzivno postavljenoga Gutzmirtla ordinirali Jukić i Stjepan Lamza.

Bio je to „koktel“ za kojega Talijani nisu imali rješenje. Ni u Torinu niti u Zagrebu!

– Bojim se da Dinamo ne hipnotizira moje dečke. Zagrebački nogometaši igraju nešto slično Setubalu kojeg smo prije eliminirali. Tehničkom igrom umrtvljuju i žustrinu i snagu, brzinu i temperament naše momčadi. A Juve je još k tome poznat kao momčad koja se brzo zadovolji jednim golom – govorio je Herrera prije utakmice.

Doduše, grčkom su Arisu na otvaranju natjecanja zabili sedam golova u dvjema utakmicama, Vitoriji pet, Dundee Unitedu tri. Kako bi tek izgledali da nisu zadovoljni s jednim…

U dvoboju u Torinu domaći su poveli na otvaranju utakmice, već u 4. minuti, preko Gianfranca Zigonija. Cvek je pogriješio pokušavajući izbiti loptu, ščepao ju je Zigoni i iskoristio priliku za rano vodstvo.

„Tek se nakon toga gola razvila po Talijane neugodna lepeza plave igre i najednom su kopačke domaćina pogađale u prazno, lopta im je za milimetar izmicala uvijek kad su mislili da je njihov plijen, otkrivudala je poslušno u smjeru kamo su je dirigirali smireni, pribrani i matematički precizni Dinamovi igrači“, pisali su tada zagrebački novinari.

Zebecova je zamisao bila da kratkim dodavanjima uz brze poteze i vješto manevriranje paralizira Juventusovu igru, neutralizira prve zvijezde Del Sola i Chinesinha. Za Brazilca je bio zadužen „čovjek zadatka“, Mesić.

Samo devet minuta nakon vodstva Hrvoje Jukić spretnom je reakcijom završio Dinamov napad i preciznim udarcem svladao Anzolina za 1:1. Dinamo je nakon toga dominirao, činilo se da je Comunale zapravo Maksimir, ali unatoč kontroli igre i napetosti u Juventusovu kaznenom prostoru, bilo je pomalo vatre i pred Dinamovim vratima. Štoviše, dvaput je vratnica zaustavljala Torineze… Ali, prilike je ipak starao Dinamo, do te mjere da je iz gledališta odjekivao pljesak zagrebačkim nogometašima.

Jukić je u 69. minuti iznenadio Anzolina udarcem s više od 20 metara. Svi su mislili da će proigrati nekog od suigrača, ali on se, na iznenađenje talijanske obrane, opredijelio za udarac i tako prevario vratara.

Domaći su ipak izjednačili i izborili remi. Gino Stacchini lansirao je „projektil“ s 20 metara, a lopta se od stative odbila u mrežu.

– Šteta što smo ispustili Juventus iz šaka… – procijedio je tada Rudi Belin. Ali, nema veze… Zato je u uzvratu bilo još slađe.

Talijanski su novinari pisali: “Ako Dinamo i u uzvratu zaigra kao u prvoj utakmici, Juventus nema što tražiti.”

Ugovori igrača:

2021:
Josip Mišić (30.06.2021. + opcija otkupa)
Izet Hajrović (31.12.2021.)

2022:
Marin Leovac (15.06.2022.)
Danijel Zagorac (30.06.2022.)

2023:
Kevin Théophile-Catherine (30.06.2023.)
Mario Gavranović (30.06.2023.)

2024:
Iyayi Atiemwen (18.01.2024.)
Petar Stojanović (22.01.2024.)
Dominik Livaković (15.06.2024.)
Luka Ivanušec (15.06.2024.)
Dino Perić (15.06.2024.)
Stefan Ristovski (15.06.2024.)
Bruno Petković (30.06.2024.)
Rasmus Lauritsen (30.06.2024.)

2025:
Robbie Burton (20.01.2025.)
Lirim Kastrati (20.01.2025.)
Mislav Oršić (15.06.2025.)
Kristijan Jakić (15.06.2025.)
Bartol Franjić (15.06.2025.)
Marko Tolić (15.06.2025.)
Arijan Ademi (30.06.2025.)
Sadegh Moharrami (30.06.2025.)

2026:
Lovro Majer (30.06.2026.)
Marijan Čabraja (30.06.2026.)

Više vrijedi grijanje klupe u Wolfsburgu nego odlična Oršićeva sezona. Brekalo u sezoni zabio koliko Oršić protiv Tottenhama.