Jel itko od novinara na toj presici bil il je to bilo kao objava iz ovalnog ureda? Da nema novinara da pita di je problem kad je zaleđe.

Netko je dobro prije napisal, to sve liči na presice našmrkanog nakon poraza di mu novinari jedva čekaju doć z mikrofonima i pustit ga da priča.

Leteći cirkus :rofl:

Zabrij Jakobušić sad da ostavku

Stari moj, prvo pravilo novinarstva je provjera izvora. Naci to zna svaki student koji je imal za napisat neki seminarski rad.

Drugo, pričekati da sve informacije izađu jer potencijalno stvaraš huškanje i radiš hajku.

Znam da zvuči nerealno za hrvatsko novinarstvo i da su to možda previsoki standardi za novinare, ali objavit tak nekaj bez da malo mučneš glavom i pogledaš kaj objavljuješ, to je senzacionalizam. Isprike poslije su tu sa da si oni gase vatru jer vide da su u svojem poslu zajebali. I to osnove osnova novinarstva. A znaju da im niko nikaj nemre teškom tužbom priprijetit neg bu sam išlo pisanje onih tipičnih i već standarnih članaka s naslovom tipa "Odgovor na prigovor il ispravak netočnog navoda".

Ofenzivu ste oduvijek smatrali portalom koji ne živi od senzacionalizma pa tako ni ovoga puta nije bilo te namjere, već samo brzi prijenos informacija koje smo dobili od HNL suca.

Ne, ma ranil bum se :rofl:

Urlam u sebi jbt :rofl:

Upravo to, ne bavit se ovom hajkom. Pali bu na derbiju, gotovi su.

Čekam da kad bu se pojavil portal kad bu zakačil ovu snimku za naslovnu stranicu. Načekal bum se.

Plavi tjedan jednog kibica

S vremena na vreme dobim potrebu podjelit malo plave patetike, da razbijem malo neke negativne kaj uvijek izađe nakon svake tekme jer novinari krenu sam o sudačkim i trenerskim odlukama, nekim neredima i "odjednom uvredljivim pjesmama".

Kak sam radi posla dost po inozemstvu planiranje za ić na tekme moram obavit dost unaprijed. Prošli tjedan doslovno sam imal plavi tjedan. U zgusnust raspored obaveza koje imam za zbavit naravno da sam zgural tri tekme.

Inače na tekme idem solo, nemam živaca potezat za rukav jednog frenda, drugog, frendicu, susedu, jetrvu i onda slušat "joj ja bi to, ajmo tad, nemrem tu se nać, ajmo još jednu rundu". Jednostavno volim taj neki delirij kad se navija pa uvijek ciljam navijačke tribine, nemrem u miru sedit na stadionu i gledat tekmu. Ne kužim se u taktiku i nije me sram to priznat, ja sam djete 90-ih, zrasel na legendama tog desetljeća i 80-ih, ja uočavam nogometne mađioničare, odlične pasove, čvrste obrane, podvaljivanje kroz noge. Nikakav izbornik za tipkovnicom nisam nit sam ikad za to bio zainteresiran, jednostavno mi to pravljenje da kužiš taktiku dok tipkaš i sereš po treneru i igraču dok ti sjediš za kompom il mobitelom, uz kavu il cugu, ubija smisao i čar nogometa.

Duga vožnja u četvrtak ujutro za Zagreb, navečer tekma. Ludnica, tribine ključaju, navijači ne mogu vjerovati da ponovo gledamo Dinamo sa šampionskim gardom. Onaj poznat purgerski gard, kad gubiš, kad zagusti, al ekipa melje dalje, nema stajanja, ono kad nitko ne da ne želi zamjenu, neg mu je ispod časti pokazat da je umoran. Na kraju odlična nova na tribinama "Kad igraš ti, ja pratim te" eksplozija emocija.

Iduće jutro z potrganim glasnicama zvučim ko da sam žvakal šmirgl papir i pred ozbiljnim ljudima pokušavam sakrit to škripanje glasa. Da je, prehlađen sam, propuhalo me, ma da znate kak je to.

Petak navečer u Dvojku na Futsal Dinamo. Nije rasprodano, obiteljska atmosfera, klinci, roditelji, svi uzrasti. To je srž novih generacija Dinama, tu se rađaju novi navijača. Mi svi pikzibneri sedimo, gledamo tekmu, uzdasi, pokoji pljesak, a mala curica sa par svojih frendova i frendica uz ogradu glasnija od svih nas dere grlo i navija "Ajmo plavi eee" posrami nas sve! Tu se vidi budućnosti naših navijača, tu treba Futsal Dinamu dić spomenik jer je u ključnom trenutku depresije, bojkot i onog "Nek si osnuju svoj Dinamo", spasil odumiranje navijačkih generacija. To treba još više potencirat! Tekma završava nevjerojatnom volejčinom, ma ne znam; high kickom Zonjića. 'Nači, taj projektil raspara mrežu i atmosferu.

Nedjelja opet Maksimir, za mene najveći derbij tekuće sezone. Na knap ulazim na Maksimir, di parking nać jebem ti, kasne dolaske na stadion. Završim sa strane s obitelji na tribini, vidim obitelji z djecom, tate im stoje prekriženih ruku gledaju tekmu ko da študiraju, slušaju predavanje, ko da gledaju film u kinu. Reko, sad bum ti pokazal kak se u Zagrebu gleda Dinamo; glasnice lapapa, dlanovi crveni, grliš nepoznatog do sebe, dobacuješ mu ajde idemo, maši šalom, da se čujemo i vidimo. Glas sad već zvuči ko mješavina Lemmy Kilmistera i James Hetfielda, al ono ko da su zašli iz pakla sa skurenim zagrebačkim naglaskom.

Na Plavom korneru u poluvremenu tražim bezalkoholnu, normalno ekipa me podjebava dobacuje, jer mi teta za šankom veli nema. Šankovski-frendovsko podjebavanje, daje taj nogometni štih. Reko daj sok, ne cugam više, samo kava, sok, teretana, vježbanje i Dinamo; zdrav život, ne. Drugo poluvrijeme pizdim, psujem, a u glavi razgovijetnije si zvučim jer mi glas nemre pratit misli. Na kraju Brodić, kakav lik za zabit u zadnjoj minuti. Nema bolje. Konačno eksplozija na tribinama, kaos emocija i ponovo "Kad igraš ti ja pratim te". Ta mi se pjesma urezala u kosti ko nekad ona "Uprave prolaze", nači ta pjesma mi je nekaj kaj moram čuti za ludnicu na tribinam. Šlagvort na kraju, "Ajme meni nije mi dobro" vrhunski podjebavanje Armade u finišu navijačkog vikenda.

Ponedjeljak, duga jutarnja vožnja iz Zagreb, slušanje svih podcasta, videa, reakcija na ovo Dinamovo proljeće. Na bengi piš i kenj pauza, a ja čitam sve stranice foruma, sve članke. Vi nemate pojma kakvo je ovo Dinamovo proljeće. U glavi si vrtim jebem ti kaj su morali izbori idući vikend, to bi bil plavi tjedan iz najplavijih snova. Doć, pofotkat se kod Maksića na prvim izborim u Dinamu. Zapraf pitaju mišljenje članova, mišljenje navijača kaj prate, daju svoje slobodno vrijeme, teško zarađenu lovu, krv, znoj i suze za taj klub i vjernost u taj fakinski Dinamo. Al jebi ga, nije život bajka, zato su tu online izbori i podržalo bu se Proljeće i stručne ljude, kolekcionare, kroničare i doživotne fanstike, koji do sad nisu mogli ni milimetar klubu. Sad bu ih 25 u skupštini i gurali bu presjednika, il opoziciju. Neka, za 4 godine dolazim osobno, ak Bog da z djecom, ženom glasat na novim izborima.

Bil buš opet Dinamo. Već ovaj vikend, bar na tren naš.

Lik i njegova klika ne da će dobit novi mandat, neg drže sva vijeća gradskih četvrti i osigurali su si u nedogled nove izbore.

Doslovno sve isto kak je Bandić radil i držal vlast, tak i ova stranka drži. No, sećam se da je u NU2 pred izbore rekel da ne planira nakon 2. mandata u treći. Ak on ne bu, onda jao kog bu predložila ta stranka.

To pustit nakon izbora kad uprava i mumija zgube.

Moram reći da jako dobro to zgleda na ova dva videa.

Bil sam više puta na sjever gore, al sam se uvijek gural uz ogradu. Ne znam zakaj svima tolko mrska tribina, meni uvijek OK.

U pravu si kaj se tiče navijanja, slabo se čuje sjever dole, jedino ak si na ogradi. Zato sam potegnul pitanje o tome da li je ikad vođa navijanja bil gore, i odgovor je bil da je, al nikad nije uspjelo. Ja se tog ne sjećam, al sjećam se zastava i transparenta da su bili gore.

Razglas i imat ekipu po bokovima kaj navija i potiče.

Pred kraj podjebavanje Armade je bila ludnica i pozdrav igračima jer ostane vatrena ekipa.

Da, evo dok se ne omogući prikapčanje vođe navijanja na razglas, teško bu ekipa po bokovima čula megafone kolko god se derali.