Cijela država je bila našpanana, svi smo mislili da možemo puno, uvjereni kako smo pokradeni na EP 2 godine ranije i da smo to mogli osvojiti. — Sajla
Ovo je bilo možda ključno za kompletnu atmosferu jer se ta krađa iz 96. prepričavala neprestano i svi su se pripremali na neku vrstu revanša. Pogotovo uz priču male zemlje izašle iz rata, emocije do neba, rane, nepravde, ponos… mix svega kaj je baš nahranilo mnoge.
I naravno, morala je biti ta ista Njemačka… kakva je samo priča ta utakmica i neka sila koja je sve nosila.
Sjećam se svake utakmice, isto bila dosta mlada pa se full pratilo di god se stiglo.
Svi smo i tada bili nafarbani u kvadratiće, furali zastave, hrvatske i Dinamove.
Tuga nakon polufinala, ponovo veselje nakon Nizozemske..
A naravno, bila sam i na dočeku, na trgu franc. revolucije.
:grin:
S obzirom na godine, nije mi bilo dozvoljeno ići s ekipom pa su me sestra i njen dečko pokupili. Izgubila sam im se u prvih pol sata (a to je bilo vrijeme bez mob), uspjela doći do bočne strane pozornice di su ulazili pa sam dočekala našeg Maru i Daria, hahaha.. kakva sreća.
Mara nas je sve redom pozdravljao, kao kaj i sad radi.
A sjećam se i da je, mislim dan prije ili taj dan, pala nekakva velika kiša pa se gazilo po blatu.
Prljavi i sretni.
Evo jedna panorama kaj je sestra fotkala, dok sam ja krčila put prema pozornici (bez fotića, samo sa uspomenom i dugim sjećanjem
:lol: ).
O Severini nećemo…