Arhitekti žele zastore za vjetar na Maksimiru, stručnjakinja: 'To nisam vidjela nigdje u svijetu'
Talijanski arhitekti predlažu da se spuštaju zastori na stadionu ako puše vjetar. Neozbiljno je govoriti o ‘zastorima’, kaže dr. sc. Marina Pavković, stručnjakinja za urbani razvoj
Arhitekti talijanskog studija VG13 iz Milana, Tommaso Fantini i Alberto Rossi, tvorci rješenja za novi maksimirski stadion, u Zagrebu su na Arhitektonskom fakultetu predstavili svoj projekt, koji je u javnosti digao veliku prašinu. Između ostalog, iznijeli su ideju postavljanja pomičnih zastora na otvorenim uglovima stadiona, koje bi se spuštalo u slučaju jačih vremenskih nepogoda - kiše, vjetra... Otvoreni, šuplji uglovi novog stadiona u javnosti su izazvali velike polemike. Stručnjake smo pitali što misle o ideji "zastora".
Fantini i Rossi kažu da su napravili preliminarne proračune i istraživanja o tome kako će se stadion ponašati pod utjecajem vjetra, ali i kako će vjetar djelovati unutar samog stadiona.
- Rezultati su bili vrlo dobri, u konstrukcijskom smislu, i kad je riječ o unutarnjem prostoru. Nagib krova također pomaže u rješavanju problema strujanja vjetra, a postoji i mogućnost zatvaranja tribina posebnim zastorima. Razmišljali smo o tome koja bi tehnička rješenja mogla omogućiti održavanje utakmica čak i u najtežim vremenskim uvjetima - rekli su talijanski arhitekti u Zagrebu i pojasnili: "Pomislili smo da bi se u ekstremnim vremenskim uvjetima mogli koristiti elementi koji se podižu i spuštaju. Tako bi se utakmica mogla održati u različitim uvjetima, a stadion bi istodobno zadržao svoju otvorenost i javni karakter.
Nitko ne bi trebao biti izložen kiši, tvrde.
- Imali smo razne opcije, s kutevima, bez njih, s višim tribinama, nižim tribinama... Neće biti problema s vjetrom i kišom. Što se vjetra tiče, razmišljali smo kako da riješimo problem propuha i vjetra na stadionu. Razgovarali smo s mnogim stručnjacima zato što je riječ o otvorenom stadionu, a ne o dvorani. Razmatrali smo i mogućnost neke zaštite na razvlačenje koja bi dodatno zaštitila dijelove tribine od kiše i vjetra. Ne fiksni krov, ali nešto nalik onome u Frankfurtu - objasnili su.
- Neozbiljno je, pa i pejorativno, govoriti o 'zavjesama', 'zastorima' na stadionu. Ako zaista budu potrebne brane od atmosferskih nepogoda u ekstremnim uvjetima, arhitekti su dužni na arhitektonsko promišljanje, inženjerski tehničko rješenje, koje će zaštititi posjetioce na rizičnim točkama tribina - komentar je dr. sc. Marine Pavković, stručnjakinje za urbani razvoj i prostorno brendiranje.
Kako dodaje, ne razgovaramo o pokrivanju automobila folijom u nečijem privatnom dvorištu, već o arhitektonskoj izvedbi iza koje su arhitekti dužni profesionalno stručno stajati te biti u stanju projektirano i izvesti.
- Nije bitno postoji li takvo identično rješenje negdje drugdje ili ne, važno je samo da ako ga arhitekti spominju te misle da je takvo nešto potrebno i moguće izvesti, iza toga onda odgovorno inženjerski i stanu - napominje stručnjakinja.
Arhitekt i urbanist Bojan Bilić nam otkriva kako je zavjese od platna imao - rimski Koloseum, najveći drevni amfiteatar na svijetu i jedan od najprepoznatljivijih simbola Rimskog Carstva.
- Nije mi poznat projekt sa zastorima bilo gdje u svijetu, ali znam da je Koloseum prije dvije tisuće godina imao masivnu platnenu, pomičnu tendu koja je gledatelje štitila od sunca. Za kišu ne znam... - otkriva nam Bilić.
Tenda se zvala velarij (velarium), prekrivala je Koloseum kako bi zaštitila do 50.000 gledatelja od sunca, moguće i kiše, i smatrana je jednim od najvećih inženjerskih pothvata staroga svijeta. Bila je izrađena od teškog lanenog platna ili jedrilja (canvasa), istog materijala koji se koristio za jedra rimskih ratnih brodova. Tenda je imala veliki kružni otvor u sredini, što je omogućavalo uzgon zraka i ugodan povjetarac za gledatelje. Sustavom je upravljalo više stotina mornara, osposobljenih za razvlačenje tako velikog "jedra".
Pavković dodaje kako je prvotna javna prezentacija pobjedničkog projekta maksimirskog stadiona zakazala u startu, kao i prezentacija na Arhitektonskom fakultetu u utorak.
- Fakultet nije mjesto za prvu javnu prezentaciju, kao što studenti nisu trebali biti prioritetna publika za to. Publika su trebale biti sve ciljane javnosti - navijači, predstavnici Grada, Vlade, Dinama, strukovne udruge i opća javnost. Svima njima je trebalo dati priliku da poslušaju prezentaciju rada, a onda i pitaju, čime bi svi ravnopravno sudjelovali u raspravi. Takvu je raspravu trebalo održati na javnome mjestu većeg kapaciteta, primjerice u dvorani 'Vatroslav Lisinski', i to tako da se ulaznice podijele svim navedenim ciljanim skupinama, uključujući zainteresirane građane - kaže Pavković.
Kako dodaje, uz talijanske autore, na bini su trebali biti i članovi žirija koji su odabrali pobjednički rad.
- Tako bi događaj oko stadiona od javnog interesa, koji je postao velika društvena kontroverza, bio i od stvarnog društvenog značaja, a ne strukovna epizoda oko koje se opet razvila polemika - zaključuje stručnjakinja.