Normalno da, pod pretpostavkom da su ove glasine tocne, da jedan dio dinamovaca nece prihvatit taj klub i dolazit na utakmice. Isto kao sto je s futsalom ispocetka dobar dio ljudi odmahivao rukom, pa su kasnije prepoznali klub kao svoj. Ili kao sto ima ljudi koji idu na FD ali ne idu na Dinamo, ili obratno. Ima ljudi koje doslovno ngometni Dinamo ne zanima, a ima i onih kojima FD nije Dinamo jer je Dinamo samo nogomet na Maksimiru. Bit ce i onih koji ce i dalje navijat za Cibonu, iako, gledajuci koliki je interes cibonasa za taj nekad veliki klub i da mozda ako ima pedeset ljudi sta nesto pokusavaju... ne znam.

I vani ima svega. Upoznao sam ljude u Ateni koji navijaju za PAO, a na kosarku uopce ne idu, kao i one koji idu samo na kosarku, a na nogomet ne. Isto u susjedstvu dobar dio navijaca Zvezde ide na kosarku jer je u trendu, a na stadion ni mrtvi. U Arenu je na Partizanu u nekom miki maus kupu bilo 20 tisuca ljudi, a na stadionu dan poslije 2 soma.

Ako to jest istina, naravno da ce ispocetka nekome biti neobicno gledati KK Dinamo. Pogotovo ako ima 30 i vise godina, jer ovi manje od 30, ja ne znam iskreno na koji nacin bi oni razvili kakvu-takvu pripadnost Ciboni koja je odron 15 i vise godina i sportski i na svaki drugi nacin. Dinamo barem ima taj luksuz sporta broj 1 i navijacki pracenog kluba, iako u nekim elementima nije nesto razlicit od Cibone. A uz to je i rezultatski u redu, dok Cibonu nekakvi jazavci iz Aleksinaca, Skopja ili neke Mega Vizure siluju po 30 razlike.

Teško će "gnk" ugostit ikoga... gospoda su zabranila igračima da sudjeluju u akciji

Majstore, šta će ti navodnici? Novac jest izvučen i to stvarno jest njegova agencija.
Nije valjda da stvarno misliš da je Nikkyjeva?

A vidim da je čovjek pisao isključivo o provizijama koje je klub isplaćivao Mamićevim pajdašima, a ne o fiktivnom posredovanju. Samo i to je lopovluk, legalno ili nelegalno, kako god to sudovi tumačili.
"Nemoralno ali legalno" i slični mamićevski eufemizmi su sramotni i s neke zdravorazumske strane, pogotovo ako dolaze od nekoga ko navija za ovaj klub.

Pa ne sudi im se zbog legalne provizije nego zbog nelegalnog rikverca — Bosna86

Ma nemoj? A šta ćemo s Bišćanom i pola milje eura koje je klub isplatio posredniku u transferu u kojem posrednika nije ni bilo?

A sa Chagom za čije je posredovanje iz hrvatskog trećeligaša u Dinamo klub isplatio pola milje na račun tatinog sinčića?

Obojica došli s čistim papirima u klub.

Godina je 2020. i ovo je tema. Legalna provizija mamića starijeg firmi mamića mlađeg.
I onda se o nekakvim botovima piše.

"Kolega", ljude koji s takvim rezoniranjem plove kroz život može svatko pravit budalom. Kako su zakonska tumačenja rastezljiv pojam osjetio sam na vlastitoj koži, samo ne vjerujem ni da je svrha zakona o sportu u dijelu u kojem brani da igračev zastupnik bude u ikakvom srodstvu ili vezi sa zastupnikom sportskog kluba ta da sin zastupa igrača koji igra za tatin klub, pa da se kasnije tale preko treće osobe.
Naknadna potpisivanja aneksa s menadžerskom provizijom od 50% ne mogu nikako bit "legalna, ali nemoralna" .
Kao ni isplate od pola milje eura za posredovanja kod transfera u kojima nije bilo posrednika.

Potpuno je suludo, recimo, da postoji netko ko je navijač dinama, a ko za svoj sud o mamićevih 20 godina tiranije čeka sudsku presudu i kako će sudovi okarakterizirat neke stvari. Što opet može ovisit o političkim prilikama ili nekim drugim kombinacijama, jer kakvo je pravosuđe ovdje to je valjda svima jasno. Da postoji čovjek koji je 15godina svima pišao po glavama, vrtio igrače svoje agencije kroz klub čiji je čelnik, pravio sve budalama, kleo se da radi za 5 tisuća kuna i zdravstveno i mirovinsko osiguranje... i onda se sve razjasni, počnu se sve kockice malo pomalo slagat i onda netko kaže, jest nemoralno, ali nije ilegalno. Pa sve i da jest legalno, a nije, jel to mijenja onda sve što je napravljeno? Sva ona sramoćenja, poniženja, sve ono što je otjeralo generacije i generacije ljudi od kluba su dovoljne da se to pitanje legaliteta uopće ni ne spominje.

Sve ovo toliko dugo traje da se među ljudima pojavio osjećaj da se ništa ne mijenja i da sve ostaje isto. To je najopasnije, taj osjećaj beznađa, kad više ne vidiš rješenje, a u ovim danima za to nema neke potrebe jer se stvari kreću u dobrom smjeru. Polako, ali se ipak koliko toliko pomiču i privode kraju. Trebalo je proći puno vremena da se sve iskristalizira i da se vidi ko je u svemu u i oko Dinama iskreno, a ko iz interesa. To što botovi koriste internet za svoje frustracije u konačnici ne znači ništa,takve se ljude ništa ne pita i oni van interneta i birtijaških priča ne postoje. Neki ljudi idu linijom manjeg otpora, pa svoj narativ i svoje stavove prilagođavaju onima koje vide kao moćnije u tom momentu, to je sve dio mračne strane ljudske prirode. Lakše je za dušu iskaliti frustracije na "slabijem" i oportunije je kad se svrstaš uz jačega, umjesto da živiš za nešto što je teško dostić, koliko god to bilo ispravno.
Jako je teško danas prateći klub samo kroz novine i šta se piše po internetu steći pravu sliku i o nogometu i o dinamu, sve je to išarano s milijardu nijansi i puno stvari nije onako kako se predstavlja.

Znam da neće, ali bilo bi lijepo kad bi neki slobodnomisleći novinar postavio pitanje - zbog čega je ovaj čovjek onda dobio otkaz ako je tzv. uprava pod pritiscima igrača ipak pristala na onu kvartalnu isplatu i na reguliranje one sporne trećine?

Ako su indirektno priznali da su se zaletili, čemu onda otkaz i otpremnina od cca milijun eura treneru koji je rezultatski gledano najuspješniji u zadnjih XY godina? Rezultati nisu razlog, ovaj nije ni prozivao javno nikoga od ovih u klubu ni sam klub, dapače...

Zašto onda otkaz ili sporazumni raskid, kako god oni to već sad zovu?

O čemu lupeta ovaj član uprave kad priča o neslaganju i različitim vizijama ako je na kraju i sam odustao od mjera s kojim su izašli na početku?

Gdje to ima na googleu taj univerzalni socios statut da i ja pogledam?

Moje generalno mišljenje o ustroju kluba kao dioničkog društva se temelji(lo) na par premisa:

1. dioničarima direktor ne može pred nosom krasti kao što može članovima udruga
2. svaki dioničar može doći na skupštinu i postavljati pitanja
3. da je Dinamo bio d.d. kad je napravljen Modrićev transfer, na skupštini dioničara 2009. bi netko pitao "pa jebemu mater, reko si da je transfer 21 milijun eura, di su pare?" — Mali dioničar

Da li je lakše ili teže kokošarenje preko udruge ili sdd u to ne ulazim. Samo što je Mamić puno više zla napravio nematerijalnim sranjima, nego lopovlukom. 100, 200 ili 800 milijuna, to će u svakom slučaju ući u almanahe gospodarskog ii/ili sportskog kriminala... ali ovaj 20-godišnji kurvaluk i sramoćenje kluba je neprocjenjivo. Doslovno je nemoguće procijeniti štetu koju je ta spodoba napravila za klupski identitet, za generacije i generacije navijača, za ugled kluba. Klubovi se mogu riješiti financijskih problema, mogu se riješiti boleština modernog nogometa u vidu raznoraznih kombinacija i marifetluka ispod žita... ali klubovi se vole i obožavaju zbog ovog prvog, a ne zbog novaca.

Činjenica je da nekome odgovara da su sve udruge stavljene u istu poziciju. I one koje su osnovane radi entuzijazma, ostvarenja nekog društvenog ili političkog cilja i sl. kao i one koje su golema veš mašina za pranje novaca. Niti jedan političar još nije doveo u pitanje takav sustav, s razlogom. Jednostavno nije prirodno da neka humanitarna udruga npr. bude u istom "paketu" kao i profi nogometni klub s godišnjih pola milijarde kuna rashoda ili kao politička stranka. I to traje i traje. Možda su neke od navijačkih organizacija trebale ić u tom smjeru od početka, samo pitanje je bi li i to dalo rezultata budući da je takav sustav i kreiran da bi se lovilo u mutnom.

Naravno da je masovnost bitna. Ako od tih 10-15 tisuća ljudi sam proces izbora zanima njih par stotina onda bolje da se klub proda pa nek se ovi šta imaju para igraju s njim. Sigurno da u tom slučaju onda takva ideja nema podršku i da onda treba prestat s bilo kakvom pričom.

Postupno, s porastom masovnosti članstva bi proporcionalno trebalo ić i povećanje utjecaja na izbore tih struktura unutar kluba. Što su ljudi organiziraniji i brojniji, manja je mogućnost za manipulacije i takav model onda ima smisla. Ako će se sve svest da 500 ljudi izlazi na izbore onda je to lakrdija.

Isto kao što je lakrdija da FD kao nosioc te ideje u svojim okvirima nema ni 100 ljudi na izbornoj skupštini.

Druga stvar je što već 10 godina organizacije koje promoviraju tu ideju su od strane službenog Dinama bile etiketirane kao interesne i sve dok sam klub ne stane iza toga, ne može se dobit realna slika koliko ljudi ovo uopće zanima. Uz par godina edukacije i opću integraciju i okupljanje svih navijačkih struktura (a u tu kategoriju ulaze i bivši igrači npr) oko Dinama se može dobit pravi uzorak i donijet nekakav zaključak na kraju.

I tu je onda bitno da i samo članstvo zna gdje mu je mjesto, uključujući i navijačku grupu koja je jedina masovnija organizacija oko kluba. Da se znaju granice, a ne da se svatko petlja u stvari o kojima nema pojma. Da se onda da sloboda ljudima koji legitimno dolaze i da pogriješe i da rade loše, a ne da se svakih mjesec dana rade skandali. To onda na kraju donosi i kvalitetniji kadar što se tiče samog kluba.

postoji li bolji model? — Kwedi

Trenutno ga ne vidim, on je eventualno najmanje loš kao nulta točka. Mislim na kolektivno biranje svega šta ima u novčaniku člansku Dinama. Samo tu postoji realna šansa da nekakvi mamići umjesto okupatora postanu ljudi s legitimitetom.


Moja poanta je da se ne zavaravamo da će model u kojem svi imaju jednaka prava u izboru vodstva kluba bit idealan i da treba puno vremena i truda da takav sistem da dobar rezultat. Ljudi koji se s tim ne slažu imaju svoje argumente, i onda kad se tvrdoglavo tupi o nekakvoj Barceloni smatraju cijelu tu ideju budalastom i naivnom.

Iskrenim, velikim dinamovcima je deset godina prolazilo ispod radara da de facto predsjednik kluba s apsolutističkim ovlastima ima vlastitu menadžersku agenciju. Godine i godine su morale proć da ti ljudi vide posljedice takvog upravljanja klubom i zašto je to pogubno za klub i za navijače.

Ni kada je to rekao kapetan kluba i dijete ikone kluba sa svojih 18 godina, nitko nije shvaćao već su se svi uhvatili za njegov izdajnički prijelaz u najvećeg rivala. Zašto onda netko misli da su ti ljudi sa svim svojim najboljim namjerama dovoljno dobri za to da im se da apsolutna moć u biranju i odlučivanju?

Pokušavamo napravit najbolje, al ne pomaže ni zatvaranje očiju i sektašenje oko takvih stvari koje će nas posljedično vratit na početak. Ne postoji nikakav idealan model, to je dosta osjetljiva tema i ide na živce to banaliziranje da će takav nagli korak dovest do idile, jer vjerojatno neće.

Vrlo je važno o kakvom se biranju govori, dosta ljudi to ne shvaća. Ako postoji 12,13, ili 15 tisuća ljudi koji su amorfna masa koja se učlanjuje radi popusta u shopu ili godišnje karte jel onda racionalno dat im isključiva prava da direktno izaberu novu upravu bez ikakvog korektiva? Pa imamo vrlo sličan primjer u susjedstvu kako to u praksi izgleda i kako je ljudima lako prodavat muda pod bubrege.

To je sve nadovezivanje na ono pitanje "kad smo mi pobijedili, a oni izgubili" s kojim je započela rasprava. Da bi ljudi izabrali najmanje loše od ponuđenog prvo oni sami moraju imat jasnu sliku o tome koja je njihova uloga. Naravno da krajnji cilj jest i može bit samo taj da ključni utjecaj (ili makar vrlo važan) u izboru vodstva kluba imaju članovi kluba. Samo u tom slučaju svi akteri, od članstva, kandidata i navijačke grupe koja ima veliku ulogu u tom procesu trebaju bit svjesni svoje uloge i svojih kapaciteta.