Stadion Maksimir Pročitao sam svih 100+ stranica napisanih nakon objave pobjednika pa je vrijeme da i ja dam svoj obol. Namjerno nisam htio komentirati vruće glave.
Mislim da se previše sudi kao da već gledamo završen stadion. Odabrano je natječajno rješenje, a glavni i izvedbeni projekt tek slijede. Ovo što sada gledamo prije svega je arhitektonska ideja, moderna i originalna skulptura koju mogu zamisliti i u muzeju suvremene umjetnosti. Upravo ta originalnost daje joj identitet.
Sad autori zajedno s inženjerima trebaju tu skulpturu pretvoriti u detaljno razrađen projekt: konstrukciju, funkcionalnost, sigurnost, zaštitu od vremenskih uvjeta i konkretne zahtjeve Dinama. Tek ćemo kroz tu razradu dobiti jasnu sliku objekta koji će se stvarno graditi.
Dobar primjer je Kranjčevićeva. Treba razlikovati početne vizualizacije od projekta koji se razradio i koji se trenutno gradi.
Iskreno, s odmakom od dva dana, pobjednik mi je sasvim logičan. Proveden je međunarodni natječaj, stručni žiri pregledao je 88 radova i meni ima smisla što je prepoznat projekt koji nastavlja priču Turininog Maksimira.
Mislim da je upravo tu i dio razloga zašto smo svi, ili barem većina, iznenađeni odabirom. Neki su još u šoku. Ja barem prije predstavljanja nisam stekao dojam da će nastavak priče Turininog izvornog projekta imati toliko važnu ulogu. A pratim dosta detaljno sve vezano za Kranjčevićevu i Maksimir.
Što se tiče ostalih 87 rješenja, jučer sam ih gledao cijeli dan i vrtio neke svoje računice o ukupnom trošku. Po mojoj vrlo gruboj procjeni, računajući cijeli prikazani zahvat, otprilike polovica vrti se oko pola milijarde eura, uz odstupanja od stotinjak milijuna. Nekoliko najambicioznijih meni djeluje bliže milijardi i pol nego milijardi.
Treba gledati što je sve uključeno, današnje cijene gradnje i inflaciju kad se uspoređuje sa starijim stadionima. Lijep render sam po sebi nije dokaz da je projekt najbolji za naš budžet.
Imam dojam da su neke arhitektonske kuće ovaj natječaj iskoristile i kao priliku za vlastitu promociju, što je sasvim legitimno. Naravno da takva rješenja na prvu izazivaju veći „wow”. Ali i pobjedničko rješenje meni, prema istoj gruboj računici ukupnog zahvata, djeluje bliže 300 nego 200 milijuna eura.
I za kraj, o komforu, jer se i to dosta komentira.
Svih 88 radova zamišljeno je kao moderan, komforan i funkcionalan stadion. Da ljudi ne kisnu, ne smrzavaju se i imaju kvalitetne uvjete za gledanje utakmice, to je osnovni zahtjev koji se podrazumijeva.
To nije nešto čega se odričemo izborom ovog arhitektonskog oblika. Ne vidim zašto bi sam vizual dao naslutiti da će gledatelju biti manje udobno nego, primjerice, na Bernabéuu.
A kad već spominjem Bernabéu, njegova je ukupna rekonstrukcija dosegnula oko 1,4 milijardi eura. Spominjem ga kao podsjetnik koliko složeni stadionski zahvati mogu koštati ako se nalaze u centru grada...
Moj zaključak je da nema zaključka. Još je prerano.