1.HNL 2023./2024. Naporno mi je u ovoj lijepoj noći čitati o Brekalu, igraču koji u nijednom klubu neće biti upamćen. Epska je pravda da nije pozvan na SP 2018. kada smo uzeli srebro i 2022. kada smo uzeli bronzu tako da ga se neće za 20 godina spominjati u dokumentarcima o zlatnoj generaciji. Tamo će biti čak i ona gospođa Olivari, bit će terapeuti, oružari, maseri, kuhari ali neće biti Brekalo. Njega će se u reprezentaciji pamtiti jedino po ključnoj greški protiv Španjolske za 4-3 kad se prelomio produžetak i cijeli meč. Znači u svim klubovima u kojima je igrao mu je status 0 (nula) i navijači ga pamte kao što mi pamtimo Karla Primorca a u reprezentaciji mu je ostavština manja od recimo one originalnog Boleta Topa to jest Boška Balabana kojeg se često izruguje i neopravdano podcjenjuje zbog kratke epizode u Aston Villi.
Što se tiče Brekalove sadašnje situacije: ja sam prvo mislio da je novinarska patka kako se Brekalo boji konkurencije u Dinamu to jest Arbera Hoxhe. Onda sam vidio da je odbio Olympiacos i još neke klubove u kojima bi imao konkurenciju i došao sam do vrlo logičnog zaključka da se dečko stvarno boji konkurencije i da priča sa Hoxhom nije patka. On i njegov menadžer su se stvarno bojali da će ga Hoxha (i igrači sada osrednjeg četvrtoplasiranog Olympiacosa) izgurati iz prvog sastava i tako mu uništiti šanse za EURO. To je pohvala Hoxhi koji je usput govoreći već u Puli (gdje je bio najbolji naš igrač) dokazao da bi bio itekakva konkurencija feminiziranom Brekalu.