Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Većina vas ima jako dugu i duboku povezanost s klubom, ali to me neće demotivirati da ne ispričam svoju priču.
Nakon nekoliko godina preskakivanja između različitih obaveza (nevezano uz temu), našao sam se u trenutku gdje sam htio probati nešto novo, nešto što bi mi bilo fora, a u isto vrijeme da nađem vremena da se družim s ljudima koje znam.
I tako, jednog dana dođe meni frend i pita me; "E, hoćeš ić s nama na tekmu?"
Ja sam u to vrijeme pratio samo repku, HNL me više manje nije zanimao, jer se nisam htio još s tim baviti. Ja sam kad je došlo do nogometa, uvijek sam bio klinac sa strane koji je igrao za neki mali gušt i nije me faziralo uopće kako je završavalo u hrvatskom nogometu, tko je bio pobjednik lige, tko je koga zeznuo, itd. Bio sam u tolikom neznanju da ako si me pitao prije 2 godine; "Ajd mi reci barem jednog igrača iz HNLa", ja bi ti se nasmijao i rekao "Daj.." da ne nastavim. Uglavnom, rekao sam frendu "Ajd, budem došao, vidimo se ispred tribine, nema problema."
Ta tekma je bila Dinamo-Benfica, pokret momčadi za Ligu prvaka prošle sezone koja je i ujedno bila moja prva posjeta unutar stadiona.
Tog dana se sjećam samo dolaskom na tribine, ta užarena emocija među ljudima, vidiš ih da su svi nestrpljivi, čekaju taj prvi zvižduk. Nađem se s frendom i sa još dvojicom tamo, vidiš i njih da su u euforiji.
Kada je penal od Petkovića pao, ja sam se u tom trenutku osjećao pozvanim da budem tamo, da vidim kako taj klub napreduje, kako da uspijeva. Pucao sam od radosti i sreće. Meni je taj klub zadnjih nekoliko godina bio samo bezvezno ime, no od tog trenutka, vidio sam nova vrata, i ušao sam u njih svom snagom i voljom.
Poslije tekme, išli smo kod Ali Kebabe malo na odmor, no još uvijek smo pričali o tekmi u autu. Nikad se nisam osjećao tako ponosnim i dignutim, bilo je to toliko iznenađenje. Pogled majke kad sam došao doma mi je sve rekao :lol:
No, od te tekme sam se sve više i više počeo uključivati, i vidio sam potencijal i da druge ljude povučem sa sobom, ljude koji su bili poput mene, ljude s izgovorima koji ste vi i više nego dosta puta čuli. Ne planiram odustati još neko vrijeme, i nadam se da će ostati tako.
Imam mlađeg buraza koji ima istu ako ne i višu razinu energije od mene, i njega pokušavam podučiti nekim stvarima, ali prije svega da mu pomažem u onome što on voli i želi radit. U isto vrijeme imam roditelje koji me podržavaju u skoro svemu što radim vezano uz ovo, ali me u isto vrijeme uče još puno stvari.
To je otprilike kratak dio moje priče, ako imate nekakva pitanja, ili trebate neko detaljnije objašnjenje, slobodno me pitajte.