bas nam puno pomaže što rog, hoxha, kulen ili rile znaju što ovaj derbi znači

ja bi isto rekao da ce rpg biti lijevi bek, franjic na 6, i stojke desno.. ima neke logike

Nevistić – Ristovski, Theophile-Catherine, Galešić, Franjić – Baturina, Ademi, Stojković – Pierre-Gabriel, Kanga, Hoxha po germanijaku

andrija mikulić ak se ne varam

jesi ti svjestan da je žena priznala da je u ime smeća nosila mito sucima za njegova suđena, otkud ti uopce ideja da ju spominješ u bilo kakvom pozitivnom tonu u vezi dinama nakon svega ?

tebi bi bilo ok da perasica vodi Dinamo ?

upravo to, znači ekipa cijeli dan sere po novom terenu i da je DP postavilo loš travnjak, kakve točno veze ima novi travnjak s ovim što se jučer dogodilo ?

ima netko možda info da li su potresi utjecali na stanje "ispod" terena ?

treba danas istaknuti Hoxhu i Kulena... ubačaji prvog i onaj prekršaj na liniji drugoga su za knjige

pa da opet slušamo mjesec dana o antihrvatskim elementima ubačenim u klub

Po meni,osnovna i najbitnija razlika ovog predstavljanja stadiona u odnosu na prošle je što je ekipi koja je danas tamo bila u ime domaćina (Dinama) stalo da se taj stadion izgradi i siguran sam 100% da će dati sve od sebe kako bi se to i napravilo i to u skladu sa željama dinamovih članova. Meni je to za početak dosta.

opet se vracamo na Bulat = Messi... Bulat nikad nije odigrao utakmicu sličnu onome što je odigrao Belcar protiv nas na Maksimiru i tovara na poljudu, nikada

pa logično je da ako kupuješ zadnji dan zimskog prijelaznog roka, i to kupuješ jer ti se ozlijedio jedan od motora momčadi, da ćeš morati preplatiti, nema drugog načina... ali po meni 1.5M u ovakvoj situaciji mi je sasvim ok, kupiti moramo, kupujemo jer bi se trebao brzo uklopiti i čini se fit za to što nam treba

puno je 2M za Belcara, al smo ovo ljeto uredno pisali kako za Perkovića treba dobiti bar 7M

kad vidim ovo plakanje za jakirom, dođe mi žao kaj je Marić dobio otkaz

"Kakav crni Milan. Zaboravite kukanje. Boli vas aduktor zadnje lože, pijete noćima, imate ljubavnice i vanbračnu djecu, pišate u lavabo, ne znate plivati? Kog briga. Istina, ne liječite sidu, niste pronašli novi planet, pa ni mačku niste spasili s drveta; ali kad izađete na taj ukleti maksimirski travnjak u svetom dresu pred 20.000 grla, pogledate tribine kako se tresu od urlika, osjetite miris navijačke krvi, ritam bubnjeva, znoj na licima, dim baklji u grlu i očima, shvatit ćete. Pogledajte dobro u krug. Tu ste doma, a mi vam čuvamo leđa. S najljepšim grbom na prsima, istrčat ćete na prvu crtu, pogledati jedan drugome u oči, zakunut se - do zadnje kapi znoja, stisnuti zube i bez kalkulacija, lažnih osmijeha, stisnutih figa natopiti dres pobjedom - toliko nam dugujete.

Bez Dinama, vi ste nitko i ništa, baš kao i mi. I zato nemate pravo. Nemate pravo na strah. Ne ovaj put. Kukavicama se ne oprašta. Zaboravite, bar ovaj put, slavu, moć, hrpe dolara, plitke manekenke i bijele limuzine; skupite se pod plavim barjakom i odigrajte za osjećaj. Onaj osjećaj pobjede pred deliričnom masom, ljudima koji su prošli tisuće kilometara zbog kluba koji im je toliko puta uzvraćao pognutim glavama i neshvatljivim porazima. Napravite to i uživajte, jer, jesen, dvije i nema vas više. Putujete uz kavijar i šampanjac na travnjake snova, ogrnute potocima slavlja i glamura. I tu se rastajemo.

Vama pogledi milijuna ljepotica bez duše, plastični pljeskovi, pobjede bez okusa i mirisa; nama zagrljaji pijanih prijatelja na kiši, u gustom dimu na 0:0. Budimo iskreni, ne bi se mijenjali. Ni mi, ni vi. No, oprošteno vam je. Ako prije bijega u Europu, dovedete tu istu Europu u naše dvorište, da im pokažemo kako se voli. Navija. Živi.

Ima nas debelih i ćelavih, ružnih i glupih, dlakavih i munjenih, no uvijek smo tu, uz vas. Sjetite se toga jednog dana kada vas prodaju Nijemcima, Španjolcima, Talijanima, Englezima, kad istrčite na ušminkani Nou Camp, Old Trafford, Delle Alpi. Sjetite se onog osjećaja na prepunom, trulom Maksimiru kada je pao "moćni" Milan. I priznajte. Sami sebi. J***š lovu. To je to. Nikada njihove pobjede neće biti slatke, koliko su gorki naši porazi. I zato, ramenom, koljenom, bubregom, jetrom, nije bitno. Zabijte taj prokleti gol, ukotrljajte taj kožni balon iza crte, za nas, za osjećaj. Za oproštaj..."

!!!napominjem da tekst nije moj, već je izasao kao članak na sportnetu prije utakmice Dinamo - Werder