Hrvatska nogometna reprezentacija Nakon prespavane noći ,teško je bilo šta reći. Ali neću pljuvati zbog najtežeg poraza u povijesti,ne boli on sam po sebi. Mala smo nacija , i veći su gubili . Ja ću im oprostiti, a jučer sam pljuvao pojedince i danas me sram. Oprostiti mogu i moram ,jer od prvog dana me ova reprezentacija toliko puta učinila ponosnim. Toliko mi je sretnih trenutaka donijela , uspomena kao niko nikad prije . Biti Hrvat u tuđini ,ponosan i sretan gdje je praznik svaki put kad igra repka. Svi smo znali da ova priča kad tad mora završiti. Da generacija polako se oprašta ,gdje nas vrijeme polako gazi. Da zbog situacije u klubovima , gdje su nam najbolji igrači statisti ,jednostavno mora doći jedan ovakav dan gdje sve krene nizbrdo. Ali ono što ne mogu oprostiti je da se naš trademark zbog kojeg imamo navijače širom svijeta ,simpatizere i izvan Hrvatske. Ne samo Hrvati, svi nas cijene zbog nacionalnog naboja ,odnosa prema svetom dresu,gdje dečki ginu jedan za drugoga,za Hrvatsku,za narod. Pa kad i izgube kažeš dali su sve od sebe ,jebiga nije bilo dovoljno . Da u svako meč protiv bilo koga ulazimo sa stavom, da idemo na pobjedu i da nas niko ne može tek tako ,bez da krvari pobjediti. Empnakav pičkast pristup ko sinoć nemogu oprostiti i me želim da se ponovi ikad više. Ko ne može ,ne želi,pa nemora ni igrati . Ko god to bio . Imate priliku prekosutra popraviti situaciju .