I ovaj tetris sto se gore spominjao? — superSantos

Tetris

Postavim Bethlehem ako nadjem online, ili ako netko ima pouzdanu stranicu.

The Spy je odlican kad se naviknes da Borat nije Borat.

Ima netko preporuku za seriju sličnu Faudi? — Oriens

Film je, definitivno vrijedi pogledati:



https://www.imdb.com/title/tt2915160/

Frigan iz*ebao Beckenbauera baš poput Mandžukića jednog drugog švabu u našem dresu jednom prilikom, Nowotnyja. Sa razlikom što je Jens tada već bio rekreativac nakon što su ga poharale ozljede.
Kupio me bez obzira na zicer, ali daleko je on od cifre koja se spominje trenutno.

Janković bi trebao brže donositi odluke, inače jako dobro kretanje. Na Marinu ne vidim napredak. Vidiš da zna, ali nikako da to naplati. Frigan i pećen pun energije, baš klasa za sve na travnjaku.

Da je moj, bio bi običan.
Pošto je Majkijev, legendaran je :strong:

Na stranu sto nisu normalni mislim da veliki % ovakvih komentara ide sa fejk profila. Ne mijenja cinjenicu da nisu normalni nego postoji i druga strana - skupljanje lajkova, poticanje svadje i hranjenje svog ega. — BornaPŽ1986

Ma kakav fejk. Uljesture jebene.

al za ove atraktivne golove tipa od petkovića protiv bodoa bi bilo fora — Bruh

Zasto krasan gol kvariti bezlicnom animacijom?

Uh, Aliyu fenomenalno.

Govedo se ponovo drznulo dirnuti u Dinamo.

Petev pet od pet od kada se vratio u Ludu goru.

Lik je partizancina. Bas je i kao covjek s*pak.

Ili damo ponudu koju misko ne moze odbiti: 4+Baturina+Rukavina. Puno realnije.

Konkretno, kad je Beljo u pitanju, on se odlučio za bolju ponudu i tu nema druge filozofije.

Dinamo ga je bio spreman platiti nešto manje od četiri milijuna eura Osijeku i plaću od 450 tisuća eura godišnje. U Augsburgu je dobio bitno veću plaću, a Osijek je čak dobio nešto manju odštetu.

Rade Pendrek

Čačić je prijelazni rok odradio katastrofalno. Prodani su Oršić i Lauritsen, trojici igrača raskinuti su ugovori, a devetorica su poslana na posudbu i sad u rosteru nema dovoljno seniora. Kako je to moguće?

Trener Ante Čačić je do zadnjih mjesec dana imao izvanredne rezultate, ali sportski direktor Ante Čačić je, mogu se složiti, napravio dvije kardinalne pogreške. Prva je puštanje Ademija, a druga smanjivanje rostera igrača bez ikakvog razloga, što je bila posljedica njegovog pretjeranog samopouzdanja.

Ademi je u prosincu pričao s predsjednicom Uprave i Čačićem i pitao ih bi li ga pustili jer ima neku ponudu iz Kine. Oni su mu rekli da načelno može ako on to jako želi, a u siječnju je pričao sa mnom i ja sam mu rekao da po mojem mišljenju mora ostati u Dinamu do kraja karijere i da ćemo mu, ako treba, poboljšati ugovor jer je on nezamjenjiva figura u klubu, ne samo igrački.

Nakon remija s Goricom u nastavku prvenstva Vlatka Peras, Čačić i ja zaključili smo da Ademi ne može ići i Čačić je to govorio i na press-konferencijama. Što se tu promijenilo, ja ne znam, ali mislim da one priče da se Ademi svađao s Čačićem nisu istinite. Onda se počelo pričati da ćemo ga pustiti ako bude plus 15, a on je htio ići.

Njegov stav bio je da je njegov zenit forme prošao, da više ne može davati 100 posto za Dinamo i da previše voli Dinamo da bi zbog svojeg statusa u klubu bio nedodirljiv, a igrački to ne zaslužuje. Ja sam mu rekao da mora ostati jer je prevažan, jer je personifikacija Dinama, ali što se onda promijenilo, ne znam jer više nisam bio u klubu.

Roster je smanjen bez ikakvog plana te bez ikakve vizije i to mi nije najjasnije. Vodio je na pripreme te juniore koji su bili dobri i sad nitko od njih ne igra. Ne razumijem to. S druge strane, došao je daleko u pregovorima oko Frigana i oko Belje. Konkretno, kad je Beljo u pitanju, on se odlučio za bolju ponudu i tu nema druge filozofije.

Dinamo ga je bio spreman platiti nešto manje od četiri milijuna eura Osijeku i plaću od 450 tisuća eura godišnje. U Augsburgu je dobio bitno veću plaću, a Osijek je čak dobio nešto manju odštetu. S Friganom su razgovori otišli jako daleko, u igri je bio paket novac plus igrači, ali se otegnulo jer nismo stigli dogovoriti s našim igračima na posudbi u Rijeci Marinom i Jankovićem da oni moraju ostati na Rujevici.

Nije to tako jednostavno i nismo imali dovoljno vremena. Produljenja ugovora Mišića, Perića i Ristovskog je dogovorio Čačić. On je, kako se kaže, sam pao i sam se ubio, ali njegov mandat ukupni je bio solidan.

Dinamo je Mislava Oršića, jednog od najvećih igrača svih vremena, prodao za 5.75 milijuna eura. Je li to bilo premalo?

Dobili smo koliko smo mogli. Taj transfer je imao nekoliko ograničenja. Oršić je godinu dana prije želio ići u Burnley za deset milijuna eura, ali smo se konkretno Vlatka Peras i ja tome suprotstavili jer smo smatrali da ćemo u tom slučaju izgubiti naslov. Mamić nam je tad govorio da nismo normalni ako ga ne prodamo, a sad po press-konferencijama priča da je on stopirao transfer.

On ga je silno želio prodati, a sad laže da nije htio. Džentlmenski smo se dogovorili s Oršićem da ako ikad dođe neka slična ponuda, klub mu neće raditi probleme i došla je ponuda Southamptona, a on je silno htio ići. Čačić je tu napravio još jednu pogrešku jer ga je ostavio u Zagrebu, a nije ga vodio na pripreme.

To se tako ne radi, to je amaterski potez iz taktičkih razloga jer odaješ dojam da ti taj igrač ne treba i samim time mu rušiš cijenu. Ne mislim da je tu bilo zločestih namjera. Cijena je takva kakva je. Nažalost, ne igra, pa neće biti puno bonusa. Možda se mogao dobiti koji milijun više, načelno je to bila naša pogreška. Da, mogli smo dobiti više.
Mamić je pričao da je dogovorio transfere Belje, Omeragića, Pjace i još nekih igrača za nekoliko milijuna eura, ali da je Dinamo to odbio. Kako to komentirate?

To su gluposti. On, za početak, ne bi trebao imati nikakvih ideja ni prijedloga jer je osuđen. On je sam na press-konferenciji rekao da je Belju dogovorio za pet milijuna eura, a mi smo ga skoro doveli za manje od četiri. Što se Pjace tiče, znam da je on to nešto dogovorio, ali ga Čačić nije htio i žao mi je što se Pjaca uopće našao u tom kontekstu jer je on dobar dečko i nositelj velikog transfera za Dinamo.

S Omeragićem je priča isto malo drukčija. U rujnu prošle godine sportski sektor je meni prezentirao da je Mamić dogovorio transfer Omeragića, koji je u tom trenutku bio ozlijeđen, za milijun i šesto tisuća eura provizije menadžerima, 15 posto budućeg transfera menadžerima, 700 tisuća eura odštete Zürichu, deset posto budućeg transfera Zürichu i njemu plaću od 500.000 eura uz ugovor na šest godina.

Čitav paket od ukupno oko šest i pol milijuna eura. U zimskom prijelaznom roku Omeragić je bio na pragu potpisa za skoro upola manji ukupni iznos, ali se nije još realiziralo. Dakle, u situaciji kad je igrač bio ozlijeđen, mi smo se prema Mamićevoj ideji trebali obvezati za duplo više novca nego sad kad je zdrav, igra redovito i standardni je U21 reprezentativac svoje države, na pragu ulaska u A reprezetanciju.

Ja ne znam je li Omeragić kvaliteta za Dinamo jer u tome nisam stručan, ali ako je struka rekla da jest, onda se takav transfer mora staviti u neke normalne okvire koje Dinamo može platiti. Lako je tako mahati ponudama, a ni za što ne odgovaraš. No njegov utjecaj se linearno smanjio od pravomoćnosti presude i dobro je da je tako iako on i dalje misli da bi trebao odlučivati.
Uostalom, on je krenuo na mene u čitavom ovom sukobu jer je zaključio da sam mu stao na put u transfernoj politici. To ga je najviše zaboljelo iako ja nisam sam ni o čemu odlučivao, nego zajedno s ostalim članovima Uprave.

Ako sam ja i bio protiv nekog posla, uredno su ostali članovi Uprave mogli biti za taj posao i odraditi ga, ali nisu. S Darkom Milaničem je dogovorio datum na koji je on trebao doći u klub i potpisati ugovor i samo javio da će ovaj doći i potpisati ugovor.